Pij drenju i budi zdrav k'o dren!

Za stanovnike Drvara dren je toliko omiljen, da već ima status „počasnog građanina“, u polušali će vam reći skoro svaki stanovnik Drvara.

Drvar centar BiH

Svake godine početkom oktobra, okupe se u Drvaru ljubitelji dobre kapljice iz cijele BiH ali i šire, i uživaju u drenu i njegovom čudnom plodu.

I ovog, 10. oktobra, osmi put zaredom organizovani su Dani drvarske drenjine, a Zoran Pećanac, organizator manifestacije, kaže da je 10. oktobar samo veliko finale fešte koja počinje još sredinom avgusta, kada počinje berba drenjaka.

Kaže da se u proteklih dvjestotinjak godina, koliko je drenjina poznata u ovom kraju, ništa nije promijenilo u receptima po kojima se od ovog neobičnog crvenog ploda prave rakija, pekmez, likeri, slatko, kompot.

Kaže da Dani drvarske drenjine odavno više nisu lokalna manifestacija i da ova manifestacija čini „da je Drvar danas centar BiH“.

Očekuje da će proizvođači, koji su proizvode iznijeli na svoje štandove, tokom dana zaraditi i do 3.000 evra. To i nije čudo ako se zna da litar rakije košta između 20 i 50 maraka, dok litra soka i kila pekmeza dođe između osam do 12 maraka.

„Iz ovog kraja potiče čuvena izreka budi zdrav kao dren. Nije to slučajno i upravo zato je to i naš moto“, kaže Pećanac.

„Drenja je drenja ali votka je ipak votka“

Od brojnih visokih zvanica iz oba entiteta, države, diplomata i međunarodnih zvaničnika, koji su se u subotu sjatili u Drvar da probaju rakiju drenju, poseban gost bio je Anatolij Viktorov, zamjenik visokog predstavnika i šef OHR-ove kancelarije u Mostaru, čija „zona odgovornosti“ pokriva i Drvar.

Sa osmjehom nam kaže da ipak nije u Drvar došao „po službenoj dužnosti“.

„Ovdje sam došao na poziv mojih dragih prijatelja. Bio sam tu prije dvije godine i ponovo sam došao da vidim šta se u međuvremenu promijenilo“, priča on.

Na naše pitanje kakva je drenja rakija, u šali kaže da još ne može reći jer je nije dovoljno popio.

„Trebam je još popiti da bih imao mišljenje ali prva litra je bila dobra!“, smije se i objašnjava da je jako dobra rakija, ali ipak nije kao votka.

„Votka je ipak votka! Ne zaboravljam lako svoje korjene“, nastavlja šalu i kaže da će pokušati prokrijumčariti litru drenje da ponese u Rusiju svojim prijateljima.

„Idem na odmor za Novu godinu i Božić, pa ću odnijeti prijateljima u Moskvu. Nažalost pravila u avionima su jako striktna i sumnjam da će mi dozvoliti da ponesem cijelu litru, ali malo će se ipak uspijeti ponijeti“, priča on.

Veseli stroj

Prilazimo kazanima i kotlovima. „Veseli stroj“, kotao u kojem se peče drenja rakija, puši se punom parom. Kraj kotla Drvarčanin Slobodan Ković.

„Ovo nije rakija, ovo je lijek! Ima poseban miris, poseban okus, posebnu aromu koju nema nijedno voće. Ona je divlja voćka u prirodi ali ima specifičan okus“, ističe on. Pitamo ga je li se imao priliku napiti od drenje.

„Ih, kako nisam. Pitaš kakav je osjećaj? Sve znaš a ne možeš nikud! Ma, bolja je od svega“, smije se on.

Slavko Rujević, takođe mještanin se nadovezuje na razgovor. Po gestikulaciji odmah se vidi da se ne slaže sa ovom konstatacijom.

„Samo dobra meza i ne boj se da obara. Vidi mene - 71 godina, a ja još tablete u životu nisam popio. Meso janjetina i drenja i nema da fali! U porodici nikom ne dam da pije lijekova i svi smo zdravi, a imamo i svjetskih rekordera!“, priča on. Kaže da mu je blizak rođak Luka Rujević, prvak svijeta u bacanju diska.

„Sve je to zbog drenje! Mnogo to znači. Dobro, on ne puši, zna umjereno popiti i uz dobru hranu, to ti je zmaj od čovjeka“, priča on.

I glamočki krompir našao put do Drvara

Na brojnim štandovima ljudi su izložili brojne proizvode iz kućne radinosti. Nisu samo tu proizvodi od drenjine, i nisu ljudi samo iz Drvara.

Pažnju nam privlači ogroman krompir - čuveni glamočki. Ilija Radoja, ponosni vlasnik, pozira nam sa reprezentativnim primjerkom – 1,718 kilograma. Pitamo ga koliko se ljudi može najesti od ovog krompira.

„Ovo je ručak za četvoro ljudi da imaju šta jesti tri dana“, smije se on. Ali otkud da baš u Glamoču naraste toliki krompir? Odmah stiže i odgovor. Težak i stručan rad, nadmorska visina i kvalitet zemljišta su dobitna kombinacija. Naglasak stavlja na težak rad, jer je, kaže, krompir biljka koja traži velika ulaganja i puno njege.

Kaže takođe da nema neki poseban recept. Bijeli je dobar za pire, a od crvenog se pravi dobar pomfrit. Ostalo je do domaćice, kaže uz osmjeh.

Incko u Drvaru odmara od Butmira

Sat vremena nakon zvaničnog početka manifestacije, baš nakon što je i zadnji govornik završio svoje obraćanje nekoliko hiljada građana koji su se okupili, nad Drvarom je proletjeo helikopter u niskom letu. Specijalni nenadani, ali dragi gost, bio je Valentin Incko, visoki predstavnik. Znanje jezika i srdačnost, omogućavaju mu lak i neposredan kontakt sa običnim ljudima. Nazdravlja, prilazi svakom stolu, slika se sa ljudima. U jednim kolicima mala beba. Domaćin, koji ga je vodio u obilazak, objašnjava mu da je neizostavni običaj ovog kraja darivati dijete.
„A jel...? Pa recite šta treba da uradim?“, smije se i namiguje, vadeći novčanik i stavljajuću novčanicu ispod dječjeg jastučića uz opšte odobravanje svih prisutnih.

Pitamo ga da li je imao priliku da proba rakiju.

„Da, evo već dvadeset puta“, smije se. Objašnjava nam da je u Drvar došao jer voli imati neposredan kontakt sa ljudima, a odmara se i od butmirskih razgovora, koje je vodio samo dan ranije. Drago mu je što su se ovdje okupili ljudi svih nacionalnosti. Uz obične ljude, najbolje se, kaže, odmara od politike.

„Volim kada vidim ovako nasmijane i vedre ljude. To mi daje snagu da nastavim. Svaki put kad to vidim uvjeren sam da je ova zemlja na pravom putu i da ima budućnost“, ističe on.

Turizam budućnost Drvara

Incko je posebno zastao kod članova Kulturno umjetničkog društva Drvar, koje je tokom manifestacije Dana drvarske drenjine prezentovalo brojna kola i igre drvarskog kraja, ali i iz cijelog regiona.

Mira Lukač, koreograf i direktor KUD Drvar, kaže da to društvo postoji već 85 godina i da je posebno ponosna na činjenicu da su uspjeli sačuvati autentično drvarsko kolo, koje je ušlo i u kulturnu baštinu BiH, kao i autohtono vokalno pjevanje, karakteristično za ovaj kraj.

„I tokom rata uspjeli smo sačuvati ne samo srpske nego i sve nošnje od Slovenije do Makedonije. Nastupamo svuda. Sad smo bili u Gracu, a prije toga u Mađarskoj i gostovali smo u Parizu. Gdje god idemo, nosimo kulturnu tradiciju svih naših naroda sa ovog područja“, kaže ona.

Mira Lukač ističe da nije samo drenja nešto na čemu se može bazirati razvoj Drvara. Prema njenom mišljenju, tu su još i turizam, a posebno etno turizam.

„Drvar je nekada bio jak industrijski grad ali sad je to sve nažalost nestalo. Zato u turizmu vidim budućnost Drvara“, kaže ona.

Kud ove godine, tu i do godine

Poseban ugođaj dobroj atmosferi je, pored dobre muzike, recitacija, rakije, jela i pića, dalo i vrijeme, koje je cijeli dan bilo lijepo. Domaćini su pripremili i veliki šator pod kojim su počastili ugledne goste. Pored već spomenutog Anatolija Viktorova, tu su bili i načelnica opštine Anka Papak Dodig, kantonalni i federalni ministri, kao i predstavnici RS.

Pod šatorom prava „zborovska“ atmosfera. Pored drenje i soka od drenjine, iznijeli su domaćini pečenje, domaće pite, ljevuše, kukuruzni hljeb i druge proizvode lokalne kuhinje.

Veselje je potrajalo cijeli dan, a domaćini su cijelo društvo pozvali da se u čast drena u Drvaru okupe i naredne godine.

Autor: Dejan Šajinović

Odg. urednik:: Senad Tanović