Piraterija u europskim vodama?

Na ulasku u Lamanš posada broda „Arktik si“ poslala je rutinsku poruku engleskoj obalskoj straži. Sada je sigurno: to je bio njihov posljednji znak života. Nekoliko časova kasnije engleske vlasti izdaju međunarodnu potjernicu za otetim teretnjakom.

Noseći drvo, brod je prije tri nedjelje krenuo iz Finske ka sjevernoj Africi, ali do odredišta u Alžiru nije stigao. Nik Dejvis, šef jedne privatne agencije za obezbjeđivanje trgovačkih brodova ne vjeruje, međutim, da je brod otet ili da je potonuo:

„Šest hiljada tona drveta! Sa takvim teretom brod ne može tako lako da potone. Do sada bi neko primijetio drva koja plutaju…”

Dejvis ima drugu teoriju: „Brod je prefarban i pod novim imenom već plovi ko zna gdje, a posada će u nekom trenutku biti iskrcana u nekoj luci.”

Sukob nastao među biznismenima?

Teretnjak je plovio pod zastavom Malte, vlasnik je iz Letonije, prevoznik iz Finske, a posada iz Rusije. Engleska obalska straža može da prati brodove preko satelita, ali od posljednjeg kontakta, signala sa broda nije bilo. Stiven Askins, stručnjak za pomorsko pravo objašnjava:

„U principu, brodovi imaju automatski sistem za identifikaciju i položaj se prenosi radio signalima.“

Takav sistem može da „padne“ – to jeste neuobičajeno, ali čini se da se u ovom slučaju baš to dogodilo, smatra Askins.

Britanski mediji spekulišu o sudbini teretnjaka. U Londonu, gde su sjedišta brojnih osiguravajućih kuća, problemi sa piraterijom su dobro poznati - ali ne i u evropskim vodama.

Stručnjak za obezbjeđivanje brodova Nik Dejvis smatra da je riječ o sporu trgovaca i prevoznika. Teret nije bio nešto posebno vrijedan, a na ruti od Baltika do Alžira nema pirata. Zato je, smatra Dejvis, najvjerovatnije riječ o sukobu među trgovačkim partnerima – biznismenima koji su odlučili da stvari preuzmu u svoje ruke.

Autori: Alfred Šmit / Ivan Đerković

Odg. urednik: Zorica Ilić