190111 Domingo 70

Skoro da je svejedno šta pjeva: Verdija ili Vagnera, operske arije ili narodne pjesme, klasiku ili pop: glas Plasida Dominga (Placido Domingo) je jedinstven i kada je riječ o operi jedna je od najmarkantnijih ličnosti druge polovine XX vijeka. A zbog svog moćnog glasa, ovaj čudesni tenor zadobio je obožavaoce širom svijeta.

Rođen je 21. januara 1941. godine u Madridu. Roditelji su bili popularni interpretartori zarzurele, španskog lirsko-dramskog žanra između govora i pjevanja. 1949. porodica se seli u Meksiko i tamo kao 20-godišnjak Domingo 1961. debituje kao Alfredo u Verdijevoj Travijati. Nakon toga pjeva u Tel Avivu naredne četiri godine. 1966. učešćem u jednom komadu njujorške opere na sebe skreće pažnju međunarodne muzičke kritike. Postaje jedan od najznačajnih tenora i ulazi u najznačajnije operske kuće širom svijeta: kako u Londonu, Beču i Milanu, tako isto i u Berlinu, Njujorku i Buenos Airesu, prvenstveno kao tumač Verdija.

Problemi s Vagnerom

Tokom karijere, u gotovo nevjerovatnom repertoaru, odradio je Domingo 135 operskih komada. Tu su djela italijanskih i francuskih romantičara - od Verdija i Pučinija (Puccini) do Maskanjija (Mascagni), Bizea (Bizet) i Masnea (Massenet). Ali, veoma rano počinje da ga zanima i muzika Riharda Vagnera (Richard Wagner). No, njemački kompozitor mu pravi i neke probleme, o čemu je Domingo govorio u jednom intervjuu 1976. godine.

„Ne vjerujem da ću na bini pjevati nešto kao što je Štolcing (Stolzing – Vagnerova opera u tri čina op. koaut.), rolu koja je izuzetno teška za tenor. Jer, uglavnom pjevam arije iz italijanskih i francuskih opera. Prvi put sam pjevao Vagnera 1968, i to njegovog romatičnog Loengrina (Lohengrin) kojeg jako volim. Ali, valjda će doći i dan kada ću otpjevati Tristana“ , govorio je tada Domingo.

Do ispunjenja ove želje trebalo je čekati skoro 30 godina: 2005. na jednom izdatom albumu pjeva Vagnerovog Tristana. U međuvremenu je ovaj svestrani tenor učestvovao i na festivalima u Bajrojtu (rodnom gradu Riharda Vagnera), Salcburgu i Veroni, kao i na otvaranju Svjetskog prvenstva u fudbalu 1990. Ali, na ovom posljednjem nije pjevao sam, već obrazuje trio zajedno sa Lučijanom Pavarotijem (Luciano Pavarotti) i Hozeom Karerasom (Hose Careras). Čuveni sastav “Tri tenora” izrastao je iz muzičkog tla kao pečurke poslije kiše.

Binu zamijenio "rupom"

Plasido Domingo je još uvijek aktivan kao operski pjevač. Nedavno je pjevao glavnu rolu u Verdijevoj operi Simone Bokanegra (Simon Boccanegra). Međutim, svoje mjesto na bini mijenja za mjesto u orkestarskoj rupi. Rad s dirigentskom palicom fascinira ga još od 1973. godine, kada je dirigovao prvu operu. A još 1976. to je već sebi mogao predstaviti kao svoju muzičku budućnost.

"Da, baš tako. Ja sam već studirao dirigovanje na muzičkoj školi. Ali, kada prestanem da pjevam, onda ću da dirigujem operu. Jer, jako dobro poznajem repertoar, a i dirigovanje me privlači. Tako da, kada dođe vrijeme, onda ću promijeniti fah i početi da dirigujem.”

U međuvremenu Plasido Domingo radi kao šef opere u Los Anđelesu i Vašingtonu i diriguje sa sve većim uspjehom u velikim svjetskim operskim kućama. A što se glasa i pjevanja tiče, ni taj “alat” neće skoro okačiti o ekser.

Autori: Klaus Gerke i Svetozar Savić

Odg. urednik: A. Slanjankić