1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Play it again, Sam

7. august 2009

Prošla su vremena kada se po barovima sviralo onako pristojno, u pozadini. „Frenkiju“ Verneru danas je draže kada gosti plešu. Kako izgleda posao jednog pijaniste koji se odvija između šanka i prostora za ples…?

https://p.dw.com/p/J54j
"Gledaj me u oči, mala": Hemfri Bogart i Ingrid Bergman u filmu "Kazablanka". Film je snimljen 1943. i govori o izbjeglicama za vrijeme Drugog svjetskog rata u Maroku
"Gledaj me u oči, mala": Hemfri Bogart i Ingrid Bergman u filmu "Kazablanka".Foto: AP

Polako se spušta noć u Kölnu. Ljeto je, i u baru hotela Maritim možete naići samo na šaku dobro sređene gospode koja, onako opušteno sa obaveznim pićem u ruci, osluškuje posljednje šumove dana. U jednom uglu smješten je klavir marke Bösendorfer.

Sa 14 zaradio prvi novac

Flügel
Kada pogriješite u akordu to se ne čujeFoto: AP

Čovjek koji sjedi za klavirom dobro zna šta se od njega očekuje: „Ja sam praktično pijanista u hotelu, ali se osobno deklariram kao entertejner. Danas se u hotelu traži puno toga. Čovjek uistinu mora biti fleksibilan“, kaže Frank Verner. Sa 14 godina je sa muzikom zaradio svoj prvi novac, iako nije profesionalno muzički obrazovan. Njegov stil nije bio džez, niti muzika šlagera. Doduše, u tradicionalno velikim hotelima još uvijek postoje klasični muzičari kao naprimjer u filmu „Kazablanka“ sa Hemfrijem Bogartom i Ingrid Bergman u glavnim ulogama, kada „Bogi“ u jednoj od scena klaviristi kaže: „Play it again, Sam“. No, u većini hotela se danas traži da program bude raznolik jer je takva i publika.

Gosti ga zovu ga "Frenki"

Lanac hotela Maritim koji su lavnom smješteni u blizini aerodroma
Lanac hotela Maritim koji su uglavnom smješteni u blizini aerodromaFoto: IMPORT

Frank Verner priča: „Danas više nije dovoljno biti samo dobar pijanista. Traže se muzičari koji mogu publiku zabavati, ali ne tako da je opterete. Sa jednim takvim klaviristom profit u baru se može udvostručiti.“

Kada Frank Verner navečer nastupa gosti ga obično zovu „Frenki“. Pored klavira, svira i kibord i ponekad i zapjeva. Njegov repertoar je bogat. Za klavirom sjedi i do sedam sati. Svakih 45 minuta ima pauzu koju obično koristi za razgovor sa gostima.

Svirati klavir je iskrenije nego biti političar

Jedna dama kaže: „Poznajem ga dugo i došla sam zbog njega.“ Frenki je tako upoznao i svoju suprugu. Ponekad vikendom sviraju zajedno kao „Emili i Frenki“. O svojim neobičnim susretima Frank kaže: „Jednom sam upoznao i jednu gospođu koja je bila političarka. Kad sam joj rekao da bi i meni politika dobro išla, odgovorila je: Budite i dalje muzičar, jer je to mnogo iskreniji posao. Kada pogriješite u akordu, to se ne čuje.“

Oko 1 sat nakon ponoći spušta se zavjesa. No, ako je raspoloženje dobro, Frenki svira i dalje. „Play it again, Frenki“.

Autor: Matthias Mayr / Senad Tanović

Odg. urednik: Zorica Ilić