Početak kraja Belgije?

Nikada ranije tako veliki broj Flamanaca nije glasao za stranku koja teži ili neovisnoj Flandriji ili u najmanju ruku velikoj autonomiji. Istodobno je posebno veliki broj Valonaca glasao za Socijaliste. Oni su željeli potpuno suprotno: jačanje zajedničke države i unutarbelgijske solidarnosti. Razdor u Belgiji je sve dublji. Sada otvoreni separatista Bart de Wever, šef Nove flamanske alijanse, i valonski šef Socijalista, Elio di Rupo imaju nezahvalan zadatak da formiraju Vladu za cijelu Belgiju.

Ispunjenje jezičkih prava

Ipak to je moguće i neohodno. De Wever ne bi trebao namjerno dozvoliti da koalicioni pregovori propadnu misleći da će se na taj način približiti ostvarenju svog cilja – samostalne Flandrije. Većina Flamanaca je željela i želi jedinstvo države. I upravo u trenutku financijske i privredne krize birači prije svega očekuju jako vodstvo.

Unatoč tome nova belgijska Vlada mora provesti reformu državne stukture. Flamancima se mora ponuditi još više decentralizacije i u pitanjima financijske politike kako bi se separatistima oduzeo vjetar u leđa. Istodobno se moraju riješiti problem s kojima se suočava izborni krug u koji spada Brisel i okolina. Tamo veliki broj Flamanaca negoduje jer se sve više frankofonih seli u flamansko područje pri čemu zahtijevaju ispunjenje svojih jezičkih prava. Ipak radikalni Flamanci moraju uvidjeti da oni usred Europe u 2010. godini ne mogu biti otok koji je čist u jezičkom i etničkom smislu. Osim toga ne bi trebali biti tako sigurni da će njihovo relativno veće bogatstvo u odnosu na Valonce zauvijek potrajati. Ekonomsko stanje se također može promijeniti, a onda bi možda oni mogli biti upućeni na traženje solidarnosti.

Teško da će Belgija biti lider EU

No, kao da politički odnosi u zemlji nisu već dovoljno komplicirani, zemlja od 01. jula preuzima predsjedavanje EU. To se dešava u vrijeme egzistencijalne ekonomske i financijske krize koja sve više postaje i politička kriza. Već sada se može predvidjeti: Kao zemlji na čelu EU Belgiji neće poći za rukom da bude lider Unije jer će se njeni političari baviti gotovo samo unutarnjim pitanjima. Kao i uvijek kada takvo vodstvo nedostaje rupe će popuniti velike države članice EU. Tada će se ponovo čuti jadikovka o neravnoteži među zemaljama Unije koja glasi: veliki odlučuju o sudbini malih. A to će biti perfektan nauk za Belgiju i Europu: kako uskogrudni regionalizam paralizira, dok drugi odlučuju.

Autor: Christoph Hasselbach (zi)

Odg. urednik: Senad Tanović