Počinje 99. Bajrotski festival

Gosti Bajrotskog festivala su, pored poznatih lica iz politike i show-businessa, uglavnom obožavatelji Wagnera, za koje prisustvovanje festivalu predstavlja ostvarenje sna. Christian Thielmann, dirigent operske tetralogije „Prsten Nibelunga“, dijeli oduševljenje posjetilaca: „Svi su totalno fokusirani na Wagnmerova djela.“ Bajrot predstavlja definitivno vrhunac festivalskog ljeta u Njemačkoj, smatra se jednim od najprestižnijih festivala operske muzike, hodočašćem za obožavatelje Wagnera, ukratko – veliki spektakl, koji već godinama fascinira ljubitelje iz različitih krajeva svijeta.

Počelo je kao san

99. Barjrotski festival otvara se izvedbom Wagnerove romantične opere „Lohengrin“. Režiser Hans Neuenfels i dirigent Andris Nelsons pri tome su debitanti na festivalu. Pored „Lohengrina“, na programu se nalaze i Wagnerova druga ostvarenja poput „Parsifala“ , „Maestralni pjevači iz Nirnberga“, te ciklus opera „Prsten Nibelunga“.

“Richard Wagner piše opere za pozorište koje ne postoji“, kritikovao ga je svojevremeno jedan savremenik. Međutim, Wagnerov san se pretvorio u javu, ima „vlastito“ pozorište. Bajrotsko pozorište je zapravo bilo zamišljeno tek kao neka vrsta provizorija, ali i smjernica za buduće gradnje. No dogodilo se nešto sasvim neočekivano – pozorište Richarda Wagnera opstalo je do danas i zadržalo svoju jedinstvenost.

Ovisnost o Wagneru

Wagnerove muzičke drame se slobodno mogu okarakterisati kao vrlo kompleksne, slojevite i duge, tako da je potrebno nekoliko puta ih detaljnije preslušati kako bi se u potpunosti razumjela suština radnje i muzike.

Za 84-godišnjeg njemačkog spisatelja Tankreda Dorsta i mnoge njegove vršnjake pogled na pozorište izaziva pomiješana osjećanja: „ Ovaj zeleni brežuljak je naravno posebno mjesto, ne samo sa aspekta umjetnosti, on je jednostavno dio njemačke historije – kako onog dobrog, tako pogotovo i njenog lošeg dijela. Kada god idem tamo na probe i ugledam tu građevinu, probude se neminovno sjećanja na onaj ružni dio njemačke historije, kada su Wagner i njegova djela u doba nacizma dobili sasvim drugačiju ulogu.“

Wagnerova dinastija

Mračni dio u historiji pozorišta počinje gotovo pola stoljeća nakon Wagnerove smrti. Tadašnja direktorica bajrotskog pozorišta Winifred Wagner bila je bliska prijateljica Hitlera i aktivna članica njegove političke partije. Naime, od osnivanja Bajrotskog festivala 1876. godine, uprava pozorišta je bila u rukama članova Wagnerove dinastije – najprije naravno samog Richarda, potom njegove udovice Cosime, sina Siegfrieda, svastike Winifred, unuka Wielanda i Wolfganga i od 2008. godine praunuka Eve i Katharine. Na svijetu ne postoji festival sa uporedivom porodičnom tradicijom.

Tradicija i revolucija

Iako ga je poznati njemački pisac Thomas Mann okarakterisao kao „najveći talenat u historiji čovječanstva“, Richard Wagner je ličnost koja izaziva različite reakcije javnosti. Da li će publika na festivalu uzvikivati „bravo“ ili „bua“ ne zavisi samo od visokih očekivanja ili kvaliteta predstave.

Jürgen Flimm, režiser ciklusa „Prsten Nibelunga“ u periodu od 2000 – 2005., svjedoči o svojim iskustvima: „Zanimljivo je što publika u Bajrotu zna biti prilično otresita. To me nekada prepada. Po mome mišljenju umjetnost je nešto zaista subjektivno, dakle za ono što ljudi izvode na bini se slobodno može reći `Ok, to je drugačije i to mi se ne sviđa`, ali ne može se reći `To je pogrešno`! Pogrešno ili ispravno su termini koji ne postoje u umjetnosti.“

Čovjek i mit

Ipak, zahvaljujući tome, Richard Wagner i njegova djela postali su na izvjestan način kultni. „Često osjetim neke iracionalne vibracije u pozorištu. To rezultira razvitkom neke čudne energije, više nego bilo gdje drugo. I to je dobro, jer cijelu stvar čini znatno zanimljivijom. Priča ove porodice je kao izuzeta iz nekoh Shakespearovog djela“, objašnjava Jürgen Flimm.

Uprkos činjenici da je festival postao znatno multimedijalniji u posljednje dvije godine i da se može pratiti već i na velikim video-ekranima po Bajrotu, uživo na internetu ili preko podcasta, interes javnosti za prisustvovanje priredbama u pozorištu i dalje je postojan. Možda upravo zbog spomenutih „iracionalnih vibracija“. I ponovo će, po 99. put, Bajrot 25.jula postati privremeni centar svijeta za sve slavne i bogate ličnosti, policiju, te brojne voajere. Nakon početne pompe, pažnja zainteresiranih će se ponovo usmjeriti na Richarda Wagnera i njegove muzičke drame, koje će biti prezentovane u okviru 29 predstava do 28.augusta.

Autor: Rick Fulker / Azra Avdagić

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić