Po bubreg u inozemstvo

Thomas Müller (52) iz Münchena je prije godinu dana ponovo imao zdravstvenih problema: otečene noge, visoki krvni tlak. Bilo mu je sve lošije. Bubreg koji je Mülleru presađen prije deset godina više ne funkcionira kako treba. Zbog toga je donio odluku: u narednih nekoliko tjedana će obaviti sve što je potrebno i preseliti se u Španjolsku, u blizinu Malage. „Tamo su šanse da dobijem organ mnogo veće, ne čeka se tako dugo kao u Njemačkoj."

Thomas Müller ima dugu povijest bolesti: kada je imao 16 godina otkriveno je da ima dijabetes. Od tada svakodnevno ubrizgava inzulin. Kod osoba s dijabetesom postoji visok rizik otkazivanja bubrega - Mülleru se to dogodilo prije nego što je napunio 40 godina. Prvo je morao na dijalizu tri puta tjedno, a zatim su transplantirani bubreg i pankreas. „Imao sam sreće da čekam dva organa: bubreg i pankreas, a na listi čekanja za dva organa nije bilo toliko ljudi kao na popisu za jedan organ."

Ako sve dobro funkcionira, presađeni bubreg može trajati 20 godina - kod Thomasa Müllera to nije bilo ni deset godina.

Tračak nade: njegova djevojka mu želi donirati bubreg. Ali liječnici iz klinike u Münchenu to moraju odbiti. „Moja djevojka je prije dvije godine imala mali karcinom i iako nije bila na kemoterapiji, već samo na zračenju, nije imala pravo donirati bubreg."

Dugo čekanje na organ u Njemačkoj

Da je Thomas Müller ponovo započeo s dijalizom u Njemačkoj, opet bi se našao na listi čekanja za transplantaciju organa - zajedno s trenutno 9.400 ljudi. To su pacijenti kojima su potrebni novi bubreg ili srce, jetra ili pluća. U Njemačkoj se na bubreg čeka od šest do deset godina.

To je mnogo vremena koje netko kao Müller - nema. Problem je u tome što je, recimo, prošle godine samo 955 ljudi doniralo svoje organe poslije smrti kritično bolesnim pacijentima. U Njemačkoj se primjenjuje pravilo: organi se mogu uzimati samo od osoba koje su se izričito za to izjasnile u svojoj kartici donatora organa.

Ministar zdravstva Jens Spahn (CDU) to želi promijeniti po uzoru na zakone koji već dugo postoje u gotovo svim europskim zemljama. To znači da se svi umrli automatski računaju kao donatori organa - osim ako se tome izričito ne suprotstave. Osim toga, i rođaci mogu odbiti uzimanje organa od umrlog, tako da Spahn govori o takozvanom rješenju dvostrukog suprotstavljanja automatizmu doniranja organa. Međutim, mnogi to kritiziraju kao nedopustivo uplitanje u osobna prava.

Hoće li se uključiti i Europski sud pravde?

Kada Susanne Reitmaier čuje protivnike ove reforme, ljuti se i kaže: „Onda bi trebali reći i da ne žele prihvatiti organ ako im bude potreban!" Ova kozmetičarka se bori za više donacija organa i osnovala je udrugu „Protiv smrti na listi čekanja".

Ova žena iz Wolfsburga online peticijama vrši pritisak na Bundestag, govori u Ministarstvu zdravstva i svaka dva tjedna piše političarima i doktorima. Spremna se žaliti i Europskom sudu u Luksemburgu.

Donacija organa nema dobru reputaciju u Njemačkoj

Susanne Reitmaier je na te akcije potaknuta slučajem u svojoj obitelji: kada je njenoj kćerki Simoni prije četiri godine bio potreban bubreg, život joj je spasila donacija organa u Španjolskoj. „Ako vam je hitno potreban zdrav organ, morate otići u Španjolsku, Austriju ili Nizozemsku", žali se Reitmaier i dodaje: „U Španjolskoj su ljudi koji doniraju organe posebno priznati i poštovani."

U Njemačkoj pak donacija organa ima lošu reputaciju. „Nikada ništa pozitivno o darovanju organa, uvijek neki skandali. Nijemci uvijek misle da će ih, ako odu u bolnicu, tamo odmah raskomadati", kaže ova 60-godišnjakinja.

Susanne Reitmaier mora izdržati još nekoliko mjeseci. Sredinom ove godine ministar zdravstva želi dobiti odluku Bundestaga. Thomas Müller će parlamentarnu raspravu u Berlinu pratiti iz Španjolske - možda već s novim bubregom.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android