Pobuna u Karakalpakiji: Predsjednik kaže da je narod u pravu

Protekli dani su mirniji u Karakalpakiji, autonomnom regionu na zapadu Uzbekistana, koji je poslednjih dana poprište krvavih nemira. Policija je odgovorila demonstrantima suzavcem i gumenim mecima, u regionu je vanredno stanje. Poslata je i nacionalna garda.

Do sada je poginulo 18 ljudi, povrijeđeno je 243, a pohapšeno preko pet stotina. Tako stoji u zvaničnom saopštenju objavljenom u ponedjeljak, premda se posmatrači pribojavaju da je stvarni bilans crnji.

Tome je prethodilo hapšenje jednog aktiviste u Nukusu, glavnom gradu regiona, nakon što je pozvao na proteste. Prema izveštajima, mirni demonstranti su bili suočeni sa ratobornom policijom.

Uzbekistanski predsjednik Šavkat Mirzijojev u međuvremenu je obećao da je čuo primjedbe, i da će povući spornu tačku planiranih ustavnih promjena prema kojoj bi Karakalpakija izgubila autonomiju. O tome je čitav narod obaviješten – putem SMS poruka od vlasti.

Imaju pravo na otcepljenje, u teoriji

Upravo je najava ukidanja autonomije izvela lokalno stanovništvo na ulice. Karakalpaci, iako i u samom regionu manjina, veoma su ponosan narod, rekla je za njemački javni servis ARD uzbekistanska novinarka Darina Solod. „Iako sadašnja autonomija faktički ne znači mnogo, pokušali su da im je oduzmu bez konsultacija. Nije bilo savjetovanja niti referenduma“, kaže ona.

Umjesto toga, vlast predsjednika Mirzijojeva je istiha uvrstila ukidanje autonomije među dvijestotinak ustavnih promjena. Među njima se u fokusu javnosti našla ona kojom se predsjednički mandat produžava sa pet na sedam godina. Mirzijojev je posljednje izbore prošle godine dobio sa 80 odsto podrške.

No, iako autonomija Karakalpakije postoji samo na papiru, ona nije bezazlena – ovaj region teoretski ima pravo da se referendumom otcijepi od Uzbekistana.

Ta oblast, čiji naziv u prevodu znači „crni šešir“ koji je dio tradicionalne nošnje, danas je najveći, najslabije naseljen i najsiromašniji region Uzbekistana. Manje od dva miliona ljudi živi na površini poput one koju imaju Srbija, BiH i Sjeverna Makedonija zajedno. Trećina su Karakalpaci, trećina Uzbeci, a četvrtina Kazaci.

Od dvadesetih godina prošlog vijeka Karakalpakija je dio Sovjetskog Saveza kao autonomna republika kojom se upravljalo iz Moskve. Potom je 1936. pripojena Uzbekistanu u okviru SSSR-a, a lokalne vlasti su se izjasnile da sa Uzbekistanom ostanu i nakon raspada sovjetske imperije.

Za sve optužene „spoljne sile“

Poznavaoci prilika spekulišu šta bi moglo da se krije iza brutalnog odgovora vlasti na proteste. Uzbekistanski politikolog Rafael Satarov rekao je da režim vidi svaku autonomiju kao priliku za separatizam i da se pribojava „krimskog scenarija“. To jest, da bi Kremlj mogao da potraži nove teritorije i u centralnoj Aziji.

Kako piše Noje cirher cajtung, lokalne vlasti, vjerne centralnim vlastima u Taškentu, proteste su proglasile pokušajem puča. „I govorile su o spoljnim silama, koje nisu pobliže definisane, a navodno su pobunile stanovništvo“, navodi list.

Kako prenosi novinarka Solod, djeluje da je stanje proteklih dana mirnije, ali je do informacija sa lica mjesta teško doći jer je region odsječen i novinari se tamo ne puštaju. Internet je isključen, a mještani pozvani da ne izlaze iz kuća bez potrebe.

Prema njenom viđenju, odluka predsjednika Mirzijojeva da povuče spornu ustavnu promjenu, nakon što je lično obišao Karakalpakiju, svakako će umiriti većinu Uzbekistanaca. „I kod nas narod masovno vjeruje vođi, predsjedniku. Za mnoge je on jedini koji može da zavede red u zemlji.“

„Što se tiče Karakalpaka, nisam tako sigurna. Iza njih su tri teška dana. Tamo povjerenje u predsjednika nije tako veliko kao u drugim dijelovima zemlje“, dodaje Solod. „Možda javno to ljudi neće htjeti da kažu, jer u našoj zemlji vlada veliki strah od odmazde i bezbjednosnog aparata."

nr (dw, ard, taz, nzz)

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu