Podrška 'Help-a' malom poduzetništvu u BiH

DW: Frau Settele, već 20 godina se bavite Bosnom i Hercegovinom. Neposredno pred rat boravili ste u zemlji kao koordinatorka za pomoć i organizirali mnoge projekte pomoći. Prije nekoliko sedmica posjetili ste BiH. Sa kakvim utiscima ste se vratili?

Settele: Situacija se pomalo poboljšava. Ono što me uznemirava je sve prisutnija islamizacija BiH i Sarajeva. To je izraženo vizuelno, sve više je pokrivenih žena i cijeli dijelovi grada su puni ljudi iz zemalja Perzijskog zaliva. Imam puno bosanskih prijatelja koji mi kažu: "Mi to nismo, neće svijet na nas više gledati kao na evropske muslimane. Ovakav razvoj situacije nas plaši.".

Kako se zemlja ekonomski razvila?

Za stanovništvo, posebno za penzionere i porodične ljude, nije došlo do bitnijeg poboljšanja. Ali ono što zaista smatram pozitivnim, je razvoj naših projekata u oblasti malog poduzetništva. U Goraždu sam posjetila ljude, koji su od nas dobili rasadnik i prehranjivali cijelu porodicu. Vidjela sam da sada taj rasadnik prehranjuje pet porodica i ostvaruje dobit. Pozitivan razvoj vidim u mnogim gradovima sa kojima smo sarađivali kao što su Goražde, Kladanj, Višegrad, Rogatica, Rudo. Oni sada naš rad i finansijski potpomažu. Stalno nam dolaze i pitaju nas možemo li raditi još više, jer tako stvaramo radna mjesta.

Da li ste imali utisak da su ljudi jako frustrirani? Prije svega mladi, ne vide perspektivu i žele što prije napustiti zemlju?

Primjetila sam da su ljudi frustrirani. S pravom. Puno ih je koji pokušavaju biti inovativni i ostati u zemlji, ali mnogima se iz daleka čini da Evropa i Amerika nude više u poređenju sa perspektivom koju imaju u BiH. Mogu da razumijem obje strane.

Javna uprava u BiH je na lošem glasu i važi kao spora, korumpirana i komplikovana. Kakvo je Vaše iskustvo?

Imamo dobra iskustva sa gradovima, sa kojima sarađujemo, no možda su to napredne opštine. Ali ima i mnoštvo opština sa kojima ne sarađujemo. Za to postoje razlozi kao što je nedostatak interesa, potpuno drugačiji ciljevi i orjentacija ili su čelna mjesta politički raspodijeljena. Dakle ne bih sve bacala u isti koš. Postoje dobre gradske uprave ali i manje dobre. Ali, činjenica je da zemlja nakon Dejtonskog sporazuma ima višak administracije i uprave. Kada bismo polovinu smanjili, moglo bi se uštedjeti mnogo novca, koji bi se opet mogao investirati u privredne projekte. Ja nisam doživjela korupciju. Nikada mi niko od strane uprave ili policije nije tražio mito ili bilo kakvu vrstu novčane nadoknade.

Vaša organizacija podržava ljude koji sami pokušavaju da nešto stvore i otvore radna mjesta. Nezaposlenost je jedan od najvećih problema u BiH. Gdje vi vidite prepreke za održiv privredni razvoj?

Vidim ih u državnom ustroju. Država ne vodi investicionu politiku i ne brine se o uspostavi povjerenja, kako bi privukla strane investitore. Mi radimo na lokalnom nivou, sa lokalnim osobljem ali jedva da postoji neka strana firma koja će reći da BiH kao privredna destinacija ima svoje prednosti i obrazovanu radnu snagu. Mi na tome radimo i u to investiramo.

Jedno od težišta rada Vaše organizacije „Help" je pomoć za samopomoć i podrška malim firmama. Kako to funkcionira?

Do sada smo podigli ili pomogli u radu 1.200 malih firmi. Aktivni smo i obraćamo se gradskim upravama nudeći im da u okviru plana razvoja opštine realiziramo projekte. Najviše trećinu troškova mora preuzeti opština. Zainteresirani se prijavljuju na javni konkurs sa prijedlogom projekta i biznis planom i mi se onda, skupa sa opštinom, odlučujemo za one koje ćemo podržati. Mora postojati procedura izbora obrtnika jer nema smisla imati recimo 20 frizera u nekom malom mjestu. Mi kao organizacija provjeravamo biznis planove klijenata i nabavljamo sredstva za rad. Primjer: Jednom stolaru treba električna pila i mi je nabavljamo za njega. Podržavamo ga u fazi projekta, dobija savjete kako da se probije na tržištu sa svojim proizvodima i kako da poboljša kvalitet. Postoji i Monitoring. To što on od nas dobije je poklon koji se ne može otplatiti, ali mora u nabavci učestvovati sa 15 posto uloženog kapitala. Uz to mora nešto uraditi i za dobro zajednice odnosno opštine. Opština i sama plaća, najviše 30 procenata cjelokupne sume koja je uložena u projekat.

Momentalno mnogo ljudi napušta BiH. Vjerujete li da se takav razvoj situacije mjerama pomoći, koje dolaze iz EU i Njemačke, može zaustaviti?

Nadam se da može i mi kao humanitarna organizacija dajemo tome svoj doprinos. Spremni smo uraditi i više, kada bi nam EU ili njemačka vlada dali više novca. Kada ljudi sa Balkana dolaze u Njemačku, oni ne bi trebali podnositi molbe za azil već se prijavljivati kao migranti koji dolaze na rad. Zato Nijemci moraju promijeniti svoju ponudu.

Traže se njegovatelji i medicinski personal iz BiH. Kako Vi na to gledate? Kao na rasterećenje tržišta rada ili kao gubitak za zemlju, koja je obrazovala te mlade ljude, koji je sada napuštaju?

Kada na sve gledam mojim bosanskim očima, naravno da u tome vidim gubitak za BiH. Radi se o dobro obrazovanoj radnoj snazi. Bilo bi bolje da ostanu u zemlji i daju svoj doprinos njenom razvoju. Ali mogu i da razumijem da ljudi odlaze, kada BiH nije u stanju da im pruži perspektivu. Ja to razumijem ali osobno bih željela da ostanu u Bosni, jer BiH je predivna zemlja.

Intervju vodio: Benjamin Pargan