230911 Neurospsychologie

Ljudima s teškim poremećajem osobnosti često nedostaje svaki oblik empatije, suosjećanja i osjećaja odgovornosti. Neuropsiholog Niels Birbaumer trenutačno radi s psihopatskih zločincima, kojima je potpuno svejedna patnja njihovih žrtava.

Ovaj neuropsiholog želi shvatiti veze između moždanih funkcija i ljudskog ponašanja i doživljaja. Uvjeren je da se čak hladnokrvni teški zločinci mogu promijeniti tako što nauče da kontroliraju svoju moždanu aktivnost. Preglede vrši pomoću uređaja za magnetnu rezonanciju.

Najveći njegov problem je pritom uopće privoliti zločince da zarad znanosti legnu u takav jedan uređaj i daju svoj mozak istražiti od znanstvenika poput Nielsa Birbaumera. “Teško ih je motivirati. Najčešće to radimo novcem, to je jedino što pomaže", kaže Birbaumer, koji je i direktor Instituta za medicinsku psihologiju i neurobiologiju ponašanja pri Sveučilištu u Tübingenu.

Ciljano aktiviranje dijelova mozga zaduženih za osjećaj straha

Dosadašnji rezultati pri snimanju mozgova osoba sa značajnim poremećajem osobnosti su pokazali da kod psihopatskih zločinaca nisu aktivni areali mozga koja inače signaliziraju osjećaj straha. Taj moždani sustav zadužen za strah je veoma kompleksan i obuhvaća više područja u ljudskom mozgu. Međutim onaj tko ne osjeća strah, ne može na emocionalnoj razini procijeniti posljedice za sebe i za druge. Ali: onaj moždani sklop koji je zadužen za anksioznost, odnosno strah se, prema saznanjima Nielsa Birbaumera, može ciljano aktivirati. To znači da bi bilo moguće promijeniti osjećanje jednog zločinca. U to je Niels Birbaumer uvjeren: “Na te dijelove mozga se može utjecati kroz učenje. Naš mozak ima puno mogućnosti za izmjene, fleksibilan je, i tako velik da se ne može govoriti o apriornom određivanju."

Njegova metoda se zove neurološki feedback. Mjeri se moždana aktivnost ispitanika i to mu se zatim pokazuje na jednom monitoru. Na tom monitoru se vide različiti areali mozga, od kojih je svaki prikazan u drugoj boji. Onaj areal koji je aktivniji - znači u kojem je bolji protok krvi - utoliko intenzivnija je odgovarajuća boja na monitoru. Ispitanik zatim sam isprobava s kojim mislima može pojačati boju. Najvažniji uvjet pritom je intenzivno sudjelovanje i ozbiljna spremnost za promjenu. 

 

Pomoću trikova uče kako intenzivirati moždanu aktivnost

“Nakon jednog do dva sata ispitanik uviđa kako se na ta pojedina područja mozga može utjecati - isto kao kad učite neku novu sportsku disciplinu, skijanje ili voziti bicikl. Ti ljudi razvijaju trikove pomoću kojih mogu utjecati na rezultat na računalu i pomoću tih trikova uče kako da pojačaju svoju moždanu aktivnost ili ju poboljšaju", pojašnjava ovaj znanstvenik.

Uočio je, kaže Birbaumer, da ljudima s poremećajem osobnosti, psihopatima, treba više vremena za to nego ljudima koji nemaju poremećaja. Ipak većini njih polazi za rukom da nakon nekoliko sastanaka ponovno aktiviraju onaj moždani sklop zadužen za osjećaj straha.  

Još se ne može procijeniti hoće li se Birbaumerovo istraživanje provoditi i u praksi. Ali da jedna metoda neurološkog feedbacka može dovesti do iznenađujućih rezultata, ovaj znanstvenik je već dokazao prije nekoliko godina - doduše kod potpuno druge bolesti. Kao prvi znanstvenik u svijetu je potpuno paraliziranim pacijentima omogućio da pomoću računala komuniciraju sa svijetom oko sebe i to, takoreći, samo snagom i intenzivnošću svojih misli.

Autorke: Alexandra Scherle/Marina Martinović 

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić