Pogrešan pristup rješavanju evropskog problema

Ako odgurnete probleme dovoljno daleko onda će se oni riješiti sami od sebe.

Tako je izgleda mislio njemački ministar unutrašnjih poslova, Oto Šili, kada je predložio izbjegličke logore na sjeveru Afrike, kako bi zadržao izbjeglice južno od evropskih granica.

Ako je po ministru unutrašnjih poslova Azil će ubuduće biti rijetko dodjeljivan. Izbjeglice treba ubuduće unaprijed zaustaviti, daleko prije Njemačke, u takozvanim sigrunim trećim državama. Migranti iz Tadžikistana ili Moldavije će ostati u Ukrajini, na primjer, već i zato što ne mogu da pređu strogo kontrolisane granice na istoku proširene Evrope. Južne granice Evrope su, međutim, propustljive, tako da brodovi sa izbjeglicama prelaze opasne vode između Gibraltara ili Maroka i Kanarskih Ostrva. Šili želi izbeglice zadržati u Maroku, Tunisu ili Libiji.

Ministar inostranih poslova misli pragmatično, a iznosi populitičke argumente. Ništa jednostavnije od širenja difuznog straha od stranaca. Tako se smanjuje broj azilanata u Njemačkoj. Ove i prošle godine se taj broj smanjio za jednu trećinu. Broj izbjeglica je konstantan, iznosi oko milion. U Njemačkoj živi ukupno sedam miliona stranaca, a normalna isplata njemačkih penzija i socijalnih osiguranja zavise i od redovnih uplata tih doseljenika.

Ove brojke navodimo da bismo korigovali sliku o Afrkinacima ili ljudima iz istoče Evrope koji, navodno, u masama preplavljuju Nemačku. Najveći dio afričkih izbeglica ne dolazi u Evropu, nego ostaje u Kongu, u oblastima velikih jezera na istoku ili u Somaliji.

Izbjeglički logori koje predlaže Šili nalikuju teritoriji bez zakona. Šta se tu događa, i prema kojim pravilima se odlučuje o sudbini ljudi, to ostaje pod znakom pitanja. Prava na azil prema evropskim merilima neće tu važiti, rekao je ministar Šili. Evropa očigledno pokušava da izbjegne rješavanje tog problema. Ni Njemačka još nije u politici useljavanja pronašla kurs koji bi bio usklađen sa demografskim i ekonomskim izazovima.

Evropa velikim dijelom sama stvara sebi probelme, tako što pred njima zatvara oči, i okreće se isključivo sama sebi. Utoliko ona znatno gubi na svome kredibilitetu. A Šilijevi predlozi sada samo još tome doprinose. Postavljaja se pitanje: gdje je ta konzistenta politika prema siromašnim susjedima na Istoku, ili kada će već jednom biti utvrđen Maršalov plan pomoći za afrički kontinent, kada će biti uklonjene trgovinske barijere, potiskujući neposredne privredne interese Evropljana u drugi.

Evropski političari bi morali shvatiti da se svaki problem susjeda mora osjetiti i u Evropi, bez obzira da li se radi o siromaštvu, protjerivanju ili nedemokratskim režimima. Evropa kao da želi zaboraviti sve to, spuštajući ruke u krilo, vježbajući valjda politički stoicizam. A njemački ministar unutrašnjih poslova se ovakvi prijedlozima stavlja na čelo pokreta koji je izbacio parolu “Čamac je pun”. Ne, gospodine ministre, Afrikanci kao i drugi narodi imaju drukčije poslovice. Na primjer – gdje čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna.