1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Polagani odlazak Berlusconija

Klaus Dahmann13. april 2006

Mada Silvio Berlusconi još uvijek ne želi priznati rezultate izbora u Italiji, njegovi dani na položaju predsjednika vlade su odbrojani: krajem aprila će se po prvi puta okupiti parlament u novom sastavu, u kojem dosadašnja opozicija ima većinu. A sredinom maja će po svoj prilici Romano Prodi formirati novu vladu. Era Berluscojina približava se svom kraju.

https://p.dw.com/p/AVW4
Silvio Berlusconi - pogled u neizvjesnu budućnost
Silvio Berlusconi - pogled u neizvjesnu budućnostFoto: picture-alliance/ dpa/dpaweb

Za najbogatijim čovjeko Italije ne treba lijevati suze: Berlusconi je zloupotrebljavao svoju funkciju i donosio je zakone kako bi izbjegao pravdi koja mu je bila za petama zbog njegovih sumnjivih poslova. I u tome je imao uspjeha: u pojedinim trenucima protiv njega je istovremeno bilo u toku šest istražnih postupaka. Dva puta je na prvoj instanci čak osuđen na zatvorsku kaznu, ali je nakon žalbenog postupka oslobođen. On je mijenjao zakone tako da su njegova krivična djela ili proglašavana prekršajima, ili zastarjelima.

Radi se o trikovima samouvjerenog vlastodršca, koji je smatrao da je uzdignut iznad svake kritike. A svakoga tko je bio drugačijeg mišljenja, Berlusconi je obasipao psovkama, ili ga je, ako se radilo o novinarima njegovog medijskog imperija, preko noći izbacivao na ulicu. Nači na koji je on sebe i svoj klan stavljao u središte političkog djelovanja prije je podsjećao na despote istočne i jugoistočne Evrope, no na demokratske državnike zapada.

Zbog toga ne čudi da su u vrijeme Berlusconija osjetno zahlađeni odnosi Italije kako sa Njemačkom, tako i sa drugim zemaljama članicama EU. On je naime i u inozemstvu naginjao verbalnim ispadima: nezaboravni su njegovi napadi na njemačkog poslanika u Evropskom Parlamentu, Martina Schulza, riječima da bi on u nekom filmu o nacistima odlično pasao za ulogu čuvara u koncentracionom logoru.

Berlusconi je osim toga predstavljao porblem i za EU, i to još u vrijeme dok je predsjednik komisije bio Romano Prodi: novim zemljama članicama on je nametao visoke standarde poštivanja načela pravne države, dok su ti standardi u njegovoj domovini redovni kršeni.

Sada je sa time gotovo. Romano Prodi se sada lično može brinuti o tome da sa krajem Berlusconijeve ere sa scene nestanu i zakoni koje je on skrojio po vlastitoj mjeri. Mnogo teže biti će prevladati ekonomsku krizu koju berlusconi iza sebe ostavlja. Da bi to postigao, savez lijevog centra sada mora – za razliku od prošlosti – pokazati jedinstvenost. Inače prodijevoj vladi neće uspjeti da taj zadatak obavi.