Policajac druge boje kože

« Za vrijeme posla koji radim, dešavaju mi se interesantne stvari. Jednom prilikom sam se bavio čovjekom koji je vatrenim oružjem želio osloboditi svoju majku iz bolnice. Zatim sam imao priliku biti u stanu u kojem je tri sedmice ležala mrtva žena. Za svo to vrijeme je u stanu živio njen ljubavnik».

Oza je na na zadatku. Sirena policijskog automobila i prolazak kroz crveno na semaforu, za Ozu je svakodnevnica. Već dvije sedmice, Oza radi kao policajac u Dizburgu. Za Ozu je policijski posao, posao snova. Nakon završetka škole, Oza se dvoumio kojim poslom da se bavi:

«Sada živimo u Njemačkoj i obzirom da imam malo tamniju boju kože, čovjek se upita dali je ovaj poziv pravi....»

Policajac sa crnom bojom kože je rijetkost u Njemačkoj. Statistika nema tačan podatak koliko ih ima u Njemačkoj. Ali samo u saveznoj zemlji Sjeverna Rajna Vestfalija, savezna zemlja u kojoj ima najviše stranaca, pored Oze su još samo dva ili tri.

Prije nego se odlučio za posao policajca, Oza je malo studirao i bio je vlasnik jednog bara. Oza je inače iz Gane. Međutim, Gana je za njega strana zemlja, zemlja sa stranim jezikom i stranom kulturom. Na kraju krajevam, Oza je rođen u Njemačkoj i tu je odrastao. Njegov otac je 70-tih godina iz Gane došao u Njemačku kako bi studirao. Tu je oženio Njemicu. Umro je kada je Ozi bilo jedanaest godina.

Danas, tri godine nakon policijske obuke i nakon dvije sedmice policijskog rada, Oza je siguran u to da je odabrao pravi posao.

«Jednostavno vjerujem da je to pravi posao za mene. Posao kojeg rado radim. Mislim da sam realtivno komunikativan i do sada sam doživio samo pozitivne stvari. Do sada mi je ovaj posao pričinjavao zadovoljstvo».

Oza više nema bojazni koju je nakada imao da zbog boje kože za njega nije posao policajca.

« Ja sam to svojim prijateljim već nekoliko puta rekao: da me neki ljudi ne podsjete na to da sam crnac, ne bih to uopšte ni primjećivao».