Politika "osvaja" medije u BiH

Ove godine u izvještaju američke organizacije Freedom House BiH je na 95. mjestu što je tek za jedno bolje od prošlogodišnjeg. I to nije ništa čudno s obzirom na stanje u medijima, pogotovo u javnim servisima gdje je, kako tvrde stručnjaci aktuelna politika preuzela uređivačku palicu. 

Direktor sarajevskog Mediacentra, novinar i publicista Boro Kontić kaže da svaki pritisak utiče na medijsku sliku i slobodu izražavanja: “Ono što je porazno je da se to dešava sa javnim medijima koji su vlasništvu javnosti koja ima pravo da traži kompletan spektar politike u jednoj zemlji, a ne samo zbivanja u jednoj stranci.”

Pritisci se ne kriju

Primjera pritisaka je mnogo od onog sa Federalne televizije čiji novinar sluša uputstva partijskog lidera na koji način treba napraviti izvještaj nakon posjete hrvatskog premijera Zorana Milanovića BiH pa do ostavke urednika filmskog programa na Televiziji Republike Srpske zbog emitovanog filma “Pucanj u srce” koji je ocjenjen kao antisrpski. 

Izvršna direktorka Savjeta za štampu BiH Ljiljana Zurovac kaže za DW da stanje u medijima ne samo da je isto kao prethodne godine već se čini da je trend političkog osvajanja medija sve više prisutan. Zbog toga je, kaže krajnje vrijeme da se medijski radnici odupru tom političkom pritisku: “Naš problem nije više profesionalni kriterijum u medijima već što politika nikako da shvati da smo mi ipak u demokraciji i da demokracija znači slobodne i neovisne medije od uticaja politike.”

Zurovac kaže da je “najstrašnije to što se događa u javnim servisima” jer je većina printanih i on-line medija u privatnom vlasništvu te da oni sada prihvataju samoregulaciju, dajući pravo građanima na reakciju.

Sa 400 maraka nema novinarskog entuzijazma

Iako je sloboda medija u BiH u posljednjih 10 godina sve bolja, nažalost riječ je o blagom poboljšanju koje ne znači suštinsku promjenu. Novinarka “Oslobođenja” Gordana Katana kaže da ni samo postojanje dobre zakonske regulative, što je slučaj sa BiH, ne znači slobodu medija: “Tu prije svega mislim na konstantan pritisak politike koja se vrši na medije, ali i na činjenicu da se veliki broj medija, prije svega entitetski javni servisi, stavio u službu vlasti i na taj način izgubio svoju funkciju.”

Sloboda medija definiše i položaj novinara od kojih neki rade i za 400 maraka. Mali je broj onih koji se mogu pohvaliti dobrim primanjima što je opet pokazatelj koliko novinara ustvari ima volje da radi samo radi entuzijazma. Predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić upozorava i na veliki broj novinara koji rade na crno: “Ima novinara koji dobiju minimalnu platu putem računa, ostalo dobiju na ruke ili po pet mjeseci ne dobijaju platu, po 30 mjeseci nemaju uplaćene doprinose…”

Podjeljena država, podjeljeni mediji, podjeljeni novinari…

Podatak da u BiH postoji čak 6 novinarskih udruženja dovoljno govori i o podjeljenosti unutar samih medija, pa i ne čudi što je slika koju šaljemo u svijet ista posljednjih deset godina. Kontić kaže da je to posljedica sveukupnog stanja: “Ovdašnji su novinari učinili nešto što je nedopustivo za ovu profesiju - nastoje na svaki način da potvrde ono što se dešava na političkom ili nekom drugom planu. A nažalost problem jednog novinara je isti, sjedio on u Banjaluci ili Sarajevu.”

Direktor Centra za humanu politiku Momir Dejanović kaže da ovakvo stanje u medijima mogu promjeniti samo nevladine organizacije, odnosno cjelokupna javnost: “Promjena se može izvesti samo pobunom protiv ovakvog stanja. To moraju uraditi građani.”

Inače, u protekle tri godine Vlada RS-a dala je 14,5 miliona maraka medijima u ovom entitetu. Oko 4 miliona je pripalo privatnim medijima, uglavnom za provođenje raznih projekata za koje nikada nije raspisan javni konkurs. Neki i ovu finansijsku pomoć vide kao pokušaj upliva politike u rad medija.

Autor: Dragan Maksimović, Banjaluka

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić