Posavina – Brisel i … nazad

Mala “dejtonska” multietnička zajednica Vukosavlje sa oko 6.000 stanovnika mnogima nije vrijedna pažnje. Da je tako, ilustruje opaska načelnika ove opštine Elvira Hadžiomerovića koji nije pozvan na nedavno održani sastanak sa ministrom sigurnosti: “Administracija u Sarajevu zaboravlja Vukosavlje kada poziva načelnike Odžaka , Orašja, Modriče, Gradačca da govore “posavskim azilantima”.

Opština je nastala u Dejtonu, od dijelova Modriče i Odžaka, stanovništvo se bavi poljoprivredom, polovina su Srbi, ostalo Bošnjaci i Hrvati. Tako je i na terasi lokalnog kafića “Palma” kojeg zbog blizine opštinske zgrade u šali zovu “Brioni”. Za stolom na terasi u centru sela Jakeš sjede i zajedno konzumiraju užitke produženog ljeta ljudi iz SNSD-a, SDP-a, SDA, HDZ-a…, jednostavno, sve drugačije nego “na vrhu”.

“Priča o (ne)sigurnosti je istrošena, osim ekonomskih, mi nemamo drugih problema”, govori poslanik u Skupštini RS Amir Zahirović. “Vidite, ovdje je više povratničke nego domicilne djece u osnovnoj školi. Vukosavlje je najmlađa povratnička opština u BiH, ali svi je nekako drže po strani. Naprimjer, u Brčkom ulažu osam miliona konvertibilnih maraka u kupolu Kulturnog centra, a ovdje toliki novac nije potrošen u sve projekte zajedno od kako je krenuo povratak”.

Govoriti o “slučaju azilanata” u Jakešu slično je pominjanju užeta u kući obješenog. Veliki interes za ovo selo zbunio je mještane nenaviknute na mikrofone, kamere i fotoaparate. Dvadesetak stanovnika, Bošnjaka, krenulo je prema Belgiji u nastojanju da tamo dobiju azil. “Motivi odlaska su ekonomske prirode jer je ovo izuzetno nerazvijena opština sa nerazvijenim privrednim kapacitetima i ljudi ovdje ne vide perspektivu, to je jedini razlog odlaska”, tvrdi načelnik Hadžiomerović.

“Nas je interesovalo da li su ovi odlasci imali neku kriminalnu pozadinu, da neko ne organizuje ljude u tom pravcu, ili eventualna politička pozadina. Pravo na slobodu kretanja niko ne osporava, međutim, problem je ako ljude ne informišemo, ako oni odu i vrate se nakon izvjesnog vremena, izloženi trošku, a da ništa s time ne naprave. Država je zakazala i neadekvatno reagovala”, kazuje odbornik u SO Vukosavlje Zehid Omičević i dodaje: “kada ministar sigurnosti jedini nastupa u javnosti, dobija se utisak da ovdje posla ima za policiju, a ja odgovorno tvrdim da nije tako”.

Prodaj kravu i kupi kartu za Brisel

U selu je izuzetno živo, prolaze kombajni, traktori. U prizemlju jedne porodične kuće, u “second handu”, dvije žene biraju polovne džempere, a mladić u dvorištu završava farbanje tamnoplavog golfa, Nisu baš raspoloženi za ragovor o ovoj temi. Jasmin Aličić ispred kuće guli krompir i pognute glave govori: “Samo da mi obećaju da će negdje drugo biti lijepo, otišao bih sutra, ali u ovom slučaju problem je što je narod čuo laž i povjerovao, istrošiće novac i vratiti se. Međutim, neka ih vrate. Idu oni koji imaju rodbinu, imaju dobre kuće i kamione. Što bi nama zbog njih ukidali vize?”.

Aličić je u više navrata čuo priče kako  Belgija Bošnjacima i Romima daje utočište. “Narod vjeruje i odlazi. Oni koji su se vratili ne žele da pričaju o tome. Međutim, ima ih dosta koji su još uvijek tamo, u nekim hajmovima (sabirnim centrima), ali ne znamo šta se s njima događa i hoće li biti vraćeni u BiH. O tome se ne priča samo u našem kraju. Autobusi stalno voze, narod ide, pozajmljuje novac, prodaje kravu…,šta će biti na kraju – ne znam”.

Sin Zejne Zelinčević je otišao u Belgiju. Brine je da njena izjava neće biti zloupotrijebljena. Ipak, priča kako je njen sin (Suad) otišao jer ovdje nema perspektivu. “Nikome nije davao novac, ništa nije bilo organizirano, kupio je kartu i ponio nešto novca za džeparac. Već dvije godine planira da ide u neku evropsku zemlju jer ovdje nema šta da radi. Završio je srednju školu, kratko je radio u jednoj firmi, nije sklon nikakvim nezakonitim radnjama, otišao je kao turista. Trenutno je u Briselu, htio je ići za Njemačku, međutim predomislio se, otišao u Brisel, tamo se prijavio, ima smještaj i hranu. Nije mu dobro, ali nije ni loše. Srećom zna njemački jezik i snaći će se valjda”.

Sasvim je sigurno da stanovništvo, u nedostatku pravih informacija, donosi i pogrešne odluke. Kako kaže načelnik Hadžiomerović: “dogovoreno je da opštinske administracije Vukosavlja, Odžaka, Modriče i Gradačca pokrenu kampanju na nivou mjesnih zajednica kojom će stanovnike informisati o tome da bezvizni režim ne znači i da građani BiH mogu raditi ili tražiti azil u zemljama EU”.

Autor: Mirsad Čamdžić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić