Posljedice izbora u Srbiji na region zapadnog Balkana

Susjedi Srbije sa zabrinutoscu i napetoscu reaguju na parlamentarne izbore u ovoj zemlji. Dok jos nije jasno mogu li posvadjani srbijanski demokrati potisnuti sopstvene interese i nekako osnovati koalicionu vladu, koja bi mogla funkcionirati, ostaje opasnost da nacionalisti konacno naprave skok i dodju na vlast. U tom slucaju, srbijanskom stanovnistvu bi vrlo brzo postalo jasno da izborna obecanja radikala, poput smanjenja cijena hljeba za 90% i stvaranje brojnih radnih mjesta nemaju nikakve veze sa realnoscu.

No, steta , koju bi ultranacionalisti mogli izazvati na spoljno-politickom planu je nesaglediva. Mnoge krize na Zapadnom Balkanu uopste nisu okoncane a brojna su pitanja jos uvijek otvorena. Recimo, konacni status Kosova, buducnost labilne drzavne tvorevine Srbije i Crne Gore, dugotrajna kriza u Bosni i Hercegovini i spor oko Ustava izmedju Makedonaca i Albanaca u Makedoniji.

Pogled na nepisani politicki "Kredo" najprominentnijeg kandidata Srpske radikalne stranke Tomislava Nikolica, kao i velikosrpske parole njegovog mentora i prijatelja Vojislava Seselja, koji sjedi u Haskoj celiji, daju naslutiti da bi se mnogi od ovih konflikata mogli ponovo rasplamsati. I Nikolic i Seselj su prijetili ratom, ukoliko dodje do otcjepljenja Kosova od Srbije. Obojica odbijaju dijalog sa Hrvatskom, odakle je za vrijeme hrvatsko-srpskog sukoba protjerano 150.000 Krajinskih Srba. Uz to odbijaju saradnju sa Haskim Tribunalom i traze da se Srbiji vrati Makedonija, kao njihova juzna pokrajina. Radikali planiraju ujedinjenje svih srpskih teritorija, sto de facto znaci podjelu Bosne i Hercegovine. To je voda na mlin onim srbijanskim biracima, koji Haski tribunal smatraju antisrpskim i koji nisu prebolili ponizenje, izazvano bombardovanjem Srbije od strane NATO saveza.

Neke od ovih parola su cista retorika i dok odjekuju sa opozicionih klupa, nece probuditi duhove proslosti.

Ukoliko medjutim ultranacionalisti preuzmu vlast u zemlji, onda ce doci do radikalizacije cijelog regiona. Pa ipak, sadasnja situacija se ne moze uporediti sa situacijom nastalom 1990-te godine. Vodeci bosanski Srbi ne daju se vise zloupotrijebiti za velikosrpske interese i vide svoju buducnost u euro-atlanskim strukturama. Nezavisnost BiH ne moze se ukinuti tek tako. Ukoliko medjutim u Srbiji izostane spoznaja da za demokratiju nema alternative, onda ce medjunarodnoj zajednici preostati samo jedno. A to je da izoluje Srbiju, kojom vladaju nacionalisti.