1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Potpaljivanje vatre na Balkanu

Dijana Roščić | Zorica Ilić
3. septembar 2018

Čini se da se plan o razmjeni teritorija između Srbije i Kosova nikome naročito ne sviđa, čak nailazi na oštre osude - međutim, bar za sada niko nema neki drugi plan, piše štampa na njemačkom.

https://p.dw.com/p/34Cro
Grenze zwischen Kosovo und Serbien
Foto: picture-alliance/dpa/N. Sokolov

Na neformalnom sastanku ministra spoljnih poslova EU sa kolegama sa Zapadanog Balkana održanom krajem nedjelje u Beču, ponovo je potvrđena „evropska orijentacija" zemalja na jugoistoku Evrope, ali ništa konkretno nije rečeno o perspektivi i prije svega, vremenskom rasporedu za pristupanje EU. Tema koja nije bila planirana, a koja se nametnula je prijedlog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i predsjednika Kosova Hašima Tačija o razmjeni teritorija ili razgraničenju. I taj prijedlog je naišao na neodobravanje mnogih članica EU, prije svih Njemačke. Ministar spoljnih poslova Njemačke, Hajko Mas je s tim vezi upozorio  da bi se time mogle „otvariti stare rane". Zabrinutost Njemačke izazvao je i stav SAD-a i predsjednika Trumpa, koji bio mogao podržati ideju prekrajanja granica. 

Tim povodom Spiegel online u komentaru pod nazivom "Potpaljivanje vatre na Balkanu" piše: „Džon Bolton savjetnik za bezbjednost Donalda Trampa doima se opušteno: Vašington, koji se još uvijek brine za bezbjednost na Zapadnom Balkanu u kojem je prisutan sa stotinama vojnika, ne može da isključi novo povlačenje granica između Srbije i Kosova,u skladu sa principom jedna država - jedna etnička grupa. To je ono što američki predsjednik razumije. Ali, ni EU još nije uradila ništa, iako bi Kosovo bez milijardi iz Brisela odavno bankrotiralo.

Pritom Srbi i Kosovari planiraju dil koji ugrožava stabilnost u zemljama EU. Sjever Kosova, naseljen Srbima, trebao bi po tom dogovoru pripasti Srbiji. A Kosovo bi bilo nagrađeno teritorijama sa juga Srbije, naseljenim pretežno Albancima. Time se krši centralni postulat politike prema Balkanu koji glasi: u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije postoje multiatenička društva i etnička raznolikost - i to se sada neće ukloniti prekrajanjem granica. Oko toga su Amerika i Evropa bile složne, nakon što su morale da intervenišu tokom devedesetih kako bi zaustavile ubijanje u Bosni i na Kosovu. To je bilo propisano odustajanje od etnonacionalizma. Međutim, srpsko-kosovski planovi imaju samo jedan cilj: da Srbi i Albanci žive samo svako među svojima.

Razmjena teritorija bi bila presedan, i opravdala bi etničke granice u Evropi. Prije svega, Hrvati i Srbi u Bosni bi onda mogli da zatraže pripajanje svojim matičnim zemljama. Katalonski separatisti bi imali novi argument, kao i Baskijci ili Južni Tirolci ili Flamanski i Valonski ekstremisti u Belgiji. Rezultat bi bio veća nestabilnost i etničko rivalstvo. EU bi morala da primi više migranata, morala bi da interveniše diplomatski, u ekstremnim slučajevima čak i vojno. Zato Evropa mora jasno staviti do znanja da za svakog ko vodi politiku nacionalističkim i etničkim argumentima nema mjesta u savremenoj Evropi", kaže se u komentaru koji donosi  Špigel onlajn.

Hrvatski premijer Andrej Plenković je u intervjuu za njemački Die Welt upozorio na opasnost od promjene granica, odnosno razmjeni teritorija između Srbije i Kosova: „Uvijek smo veoma oprezni kada je riječ o promjenama granica, posebice kada one idu dužinom etničkih linija", rekao je Plenković. „Ono što se na pravi pogled čini dobrim za jednu situaciju može kasnije u drugoj situaciji izazvati neželjene konsekvence za stabilnost", rekao je Plenković.

Otvaranje starih rana

Sueddeutsche Zeitung u članku pod nazivom "Previše starih rana" - Njemačka odbija razmjenu teritorija između Srbije i Kosova piše:„Pomirenje sa koosvom je centralni uslov za približavanje Srbije Evropskoj uniji. Kritičari u razmjeni teritorija duž etničkih linija vide mogući konfliktni potencijal u Bosni i Hercegovini. Posrednica u pregovorima između Srbije i Kosova i visoka predstavnica EU za spoljnu i bezbjednosnu politiku Federika Mogerini  upozorila je od preranog odbacivanja prijedloga dvojice predsjednika. Sve dok je dogovoreni ishod usklađen sa principima EU i međunarodnim pravom, on će biti podržan od strane službe za spoljne poslove EU, rekla je Mogerini. Radi se o rješavanju možda najkomplikovanijeg i najbolnijeg problema u Evropi."

 

Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) komentariše: „Možda se neće često dešavati da su njih dvoje saglasni - njemački ministar spoljnih poslova Hajko Mas i Karin Knajsel, njegova austrijska koleginica i plesna partnerka Vladimira Putina. Ali baš tako je to bilo na ministarskom sastanku u Beču. Razlog za to je bio razvoj na Balkanu. Na jugoistoku Evrope - preciznije: između Srbije i Kosova - sprema se nešto nešto što se ne sviđa svima".

 „Kosovo je nekada bila pokrajina pod kontrolom Srbije, koja je 1999. godine postala povod za prvi napadački rat u istoriji NATO. Kosovo je 2008. proglasilo nezavisnost, koju je od tada priznala većina država. Ali kosovska vlada kontroliše samo dio svoje države. Na sjeveru, prema granici sa Srbijom, nalaze se srpska naselja, čiji se gotovo svi stanovnici osjećaju kao pripadnici Srbije. A na jugu Srbije, postoji region pretežno naseljen albanskim življem koje na susjedno Kosovo gleda kao na svoju stvarnu domovinu. Stoga predsjednici Srbije i Kosova traže razmjenu: jugu Srbije treba dodati Kosovu, a sjever Kosova Srbiji. Istorijski gledano, to ne bi bilo ništa novo. Promjene granice su kontinuum istorije, a i dobro se uklapaju u vrijeme koje politiku gleda kao na niz „dilova"."

„Ali mnogi su protiv toga i upozoravaju", kaže se u tekstu koji je objavio FAZ. Njemački šef diplomatije Maas smatra da ova diskusija ne vodi cilju. Austrijska šefica diplomatije Knajsel  nadovezuje se na njemačkog ministra: "Promjene granica, to smo više puta mogli da vidimo, donose sa sobom samo probleme."

„Ipak, postoje i moćni zagovornici ove ideje. Na primjer, Džon Bolton, savjetnik za bezbjednost američkog predsjednika. Ako Srbi i Albanci mogu da se dogovore o mirnoj razmjeni teritorija, zašto da ne? - rekao je nedavno Bolton. Time je postalo jasno da se najmoćnija od svih država, sa velikim uticajem na Kosovu, neće suprotstaviti politici „etničkog razdvajanja" na Balkanu.

A sile koje to nazivaju nesrećom, ukazujući na jugoslovenske ratove devedesetih godina, trebalo bi onda da ponude bolje rješenje. U suprotnom će ih pregaziti vrijeme. Postoje dobri razlozi za odbacivanje promjena granica na Balkanu", piše Martnes aludirajući na izjavu Hajka Masa.

„Ali, onaj ko to odbacuje, trebalo da bude u stanju da stvori ubjedljive drugačije ponude. U slučaju Kosova, njih svakako ima. Tako bi bilo krajnje vrijeme da se za manje od dva miliona građana male države konačno obezbijedi da mogu bez viza da putuju u EU. Ako u Evropi građanska prava i dalje prevladavaju nad etničkom pripadnošću i etničkim razgraničenjem, onda nastavak izolacije Kosova nije rješenje.

Jer, jednoga dana će doći drugi političari sa drugim idejama. Ako se probiju na Balkanu, njihove ideje bi mogle da pobijede i na drugim mjestima. To će promijeniti Evropu - ali vjerovatno ne nabolje", zaključuje Frankfurter algemajne cajtung.

 

Sloboda za Arape u BiH

Neue Zuercher Zeitung piše o arapskim turistima koji dolaze u BiH gdje uživaju i nešto slobode:

„Od prije četiri godine svakog ljeta u BiH dolazi hiljade Arapa na odmor. Svakodnevno u Sarajevo slijeću avioni iz zemalja Perzijskog Zaljeva. Brojni od tih posjetitelja žele biti blizu vode iu zelenilu. Riječ je o Arapima koji pripadaju srednjem sloju, a koji sebi ne mogu priuštiti odmor u Austriji ili Švicarskoj. Bosanska planinska jezera, visoravni sa ljiljanima, kiša – sve to je za posjetitelje iz Zaljeva raj. Iako se Bosanci i Hercegovci čude kako se neko može radovati kiši. Za Arape je posjeta Europi i posjeta slobodi. Neki od turista se upravo postaju podložni prozapadnom uticaju. Žene u burkama tumaraju po Bosni držeći za ruku svoje muškarce što u Abu Dabiju vjerojatno ne rade. Većinski muslimanski grad Sarajevo, gdje većina žena ne nosi burku, a pivo i rakija spadaju u svakodnevnicu, za Arape je otkrovenje. Bosanci se pokušavaju ograditi. Neki žene u burkama nazivaju ninđama. Druge se nasuprot tome koncentriraju na mogućnost ostvarivanja zarade. Neke Bosanske su se čak udale za Arape. Za ove „sponzoruše" je to praktično: Muškarci dolaze samo jednom godišnje i unatoč tome šalju mnogo novca. Zbog Arapa se razvila i nova poslovna grana: svijetleće reklame za salone za masažu na arapskomjeziku trebaju privući turiste u javne kuće u podrumima", piše Neue Zuercher Zeitung.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android