Povlacenje Amerikanaca iz Iraka- neozbiljna opcija

Tragican dan. Tako je americki ministar odbrane Donald Rumsfeld ocijenio jucerašnju nedjelju, dan kada je oboren americki transportni helikopter i pogibiju 16 americkih vojnika. Tužan rekord. Posebno ako se uzme u obzir da je broj americkih vojnika, ubijenih u miru, prevazišao broj onih, koji su poginuli u ratu, prilikom zauzimanja Iraka. To je sigurno dovoljan razlog da se dobro promisli o razvoju situacije u Iraku. Kako god okretali ili izvrtali argumente, planeri rata nece pronaci praktican izlaz iz ove teške situacije. Još neprakticnije pa i neukusnije bi bilo kada bi se Amerikancima savjetovalo da se povuku, jer bi to navodno bio najbolji put da se sprijece krvave nedjelje, poput jucerašnje. Ni najljuci protivnici rata ne mogu sada tvrditi da bi to popravilo situaciju u ovoj zemlji. Naprotiv. Najvjerovatnije bi to dovelo do njenog zaoštravanja. Za sada u Iraku nema organiziranog narodnog ustanka protiv okupatora. Osim toga Irak nije Vijetnam, i daleko je od toga da to i postane. U Vijetnamu su Amerikanci bili suoceni sa opštenarodnim otporom, dok je u Iraku rijec o otporu pojednih grupa, koje nisu organizirane niti povezane. Tamo su na djelu ostaci proteklog Sadamovog režima, koji se nazivaju Fedayin Saddam, potom strani placenici, ali i nezadovoljni pripadnici bivših Sadamovih snaga. Tu su medjutim i teroristi tipa Al Kaide, koji u Iraku pokušavaju ostvariti ono, što im nije uspjelo u Afganistanu. Oružja i municije u Iraku je na pretek. Americke trupe ne moraju se dugo tražiti. A svaka ispaljena raketa na transportni americki helikopter je siguran pogodak.