Povratak desničarskih ekstremista u Grčkoj

Slike na jednoj srednjoj školi u predgrađu Soluna su bile šokantne. Prvo se vide u crno odjeveni, po svemu sudeći mladići sa pajserima, noževima i kamenjem kako napadaju druge mladiće. Oni su pred školom dijelili letke protiv obrazovne politike konzervativne vlade. Nakon toga se vide maskirani mladići kako u školskom dvorištu poziraju sa nacističkim pozdravom.

Nasilni napad pred školom u Stavropuliju dogodio se 27. septembra. Bila je to prva akcija potencijalnih nasljednika prije godinu dana zabranjene Zlatne zore. Od tada stalno dolazi do sličnih incidenata u Grčkoj. U predgrađu na zapadu Soluna su usred bijela dana bejzbol palicama i lancima napadnuti članovi podmlatka Komunističke partije Grčke (KKE). Četvoro njih je zadobilo povrede.

U Evosmosu, još jednom predgrađu Soluna, 1. oktobra je održana neonacistička parada i izbili su neredi. Takođe i u predgrađu Atine napadnuti su pripadnici „Pokreta protiv rasizma i fašističke opasnosti“ (Keerfa), koji pomažu izbjeglicama.

Regrutacija u škoalama

Ono što se dogodilo u Stavropuliju nije bio grom iz vedrog neba, kazao je Konstantinos Ciselikis, dekan Univerziteta Makedonija u Solunu za DW. Profesor međunarodnog prava u nacističkom pozdravu u školskom dvorištu vidi težak udarac na demokratski karakter obrazovanja. „Nažalost u mnogim školama postoje desno-ekstremističke grupe“, kaže Ciselikis za DW. „Ima ih po cijeloj zemlji, pretežno u oblastima koje su ekonomski zapostavljene, gdje mogu lako da regurtuju tinejdžere. Još gore je što neki nastavnici regrutaciju tolerišu ili je čak podstiču. To je fenomen kojem je potrebno posvetiti veću pažnju.“

- pročitatje još:Zatvor za čelnike grčke neonacističke stranke

Šire područje Atine je prije deset godina bilo uporište desnog ekstremizma u Grčkoj. Napadačke grupe partije Zlatna zora su dnevno išle u lov na migrante po centru Atine ili u radničkoj četvrti Pireja. Od 2018. sjeverna grčka prestonica Solun postao je uporište desničarskih ekstremista. Takođe i tokom nacionalističkih protesta protiv rješenja dugogišnjeg konflikta sa susjednom Makedonijom zbog i priznanja imena te države Sjeverna Makedonija.

Strah zbog nesigurnosti

Ciselikis aktivizam desničarskih ekstremista u školama posmatra sa velikom zabrinutošću. „Učenici su u tim godinama možda skloniji i otvoreniji za uticaje različitih političkih ideologija. Ali, mi moramo da tragamo za dubljim razlozima, kako bismo objasnili zašto neki mladi biraju nacionalsocijalizam između mnoštva drugih“, kazao je profesor. 

Nakon Zlatne zore

Nakon što je lani zabranjena partija Zlatna zora i njeno rukovodstvo osuđeno na zatvorske kazne, ekstremna desnica je ponovo ojačala u Grčkoj. Ciselikis čak misli da su presude protiv grupacija oko bivšeg šefa te partije Mikolaosa Mihaoliakosa utrle put još ekstremnijim grupama kao što su „Sveti korpus“ ili „Propartija“.

A sada, kada neonacisti više nisu u parlamentu, male grupe, koje su militantno dovodile u pitanje demokratski pluralizam, se nastavljaju radikalizovati. „Zlatna zora teško da će preživjeti nakon ovih promjena. Ali će zato mnoge druge formacije tražiti jaču poziciju u javnom prostoru, čak sa ciljem formiranja nove političke partije“, tvrdi Ciselikis.

Komplikovano balansiranje

Vladajuća Nea demokratija u ovom trenutku pokušava da balansira. S jedne strane ne želi da uplaši umjerene pristalice, desnog centra, čak i lijevog centra, vlade premijera Kirijakosa Micotakisa. S druge strane pribiližava se desnim ekstremistima. Tako je početkom septembra, tokom formiranja vlade, na mjesto ministra zdravlja postavljen nekadašnji desni ekstremista Tanos Plevris. On je nakon Makisa Voridisa (Ministarstvo unutrašnjih poslova) i Adonisa Georgiadisa (Ministarstvo za razvoj) u međuvremenu treći ministar u vladi sa desnoekstrmističkim bekgraundom.

Sva trojica su započeli karijere u desno-ekstremističkoj i nacionalističkoj partiji LAOS, i sva trojica zajedno sa ministrom za migracije Notisom Mitarakisom, koji je takođe desničarski tvrdolinijaš, su na neki način most ka desno-ekstremističkom miljeu.

Nove dimenzije protivnika vakcinacije

Od izbijanja pandemije kovida 19 primjetno je da protivnici vakcinacije i militantni desničarski ekstremisti takoreći duvaju u istu tikvu. Konstantinos Ciselikis primjećuje da desničarski ekstremisti u datim okolnostima pružaju pseudo otpor određenim državnim politikama. U slučaju cjepiva koriste neznanje i strahove velikog dijela stanovništva od korona virusa, kaže profesor.

- pročitajte još:Nasilni prosvjedi antivaksera u nekoliko europskih zemalja

„Kada postoje zahtjevi za obaveznom vakcinacijom ili su društvene i ekonomske posljedice nepovoljne za nevakcinisane, reakcije na vakcinaciju poprimaju dimenzije pokreta otpora sa jakim političkim karakteristikama“, kaže Ciselikis. Liderima desno-ekstremističkih grupa je pošlo za rukom da to predstave kao svoje grupisanje ili kao dio sveobuhvatne desno-ekstremistilke ideologije. „Ljudi koji uđu u taj prostor nalaze zaštitu, identitet i glas", misli Ciselikis. „To je opasna paradigma, jer lako može da postane centralni politički projekat, koji dovodi u pitanje osnovna demokratska dostignuća.“

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu