Prašina s kojom se zarađuju pare

Bilo da se radi o parketu ili itisonima: za usisivač svaki dan ima dovoljno prašine. Ako se domaćice i čude otkud toliko prljavštine, za Helmuta Parra sadržaj vrećice za prašinu iz usisivača ne krije više nikakve zagonetke. On ga poznaje u dušu, sve do posljednje čestice:
"Ova fina prašina, koju nalazimo na ulicama i svuda oko nas sastoji se najvećim dijelom od kvarcne prašine, prašine koja dolazi od kamenja i teških metala i koja se skuplja u saobraćaju izvoznim gasovima iz automobila i uopšte u industriji."

"Tome treba pridodati i kosu i perut, kao i vlakna odjeće", dodaje Helmut Parr, saradnik odgovoran za ispitivanje porijekla prašine iz esenske firme DMT. Ne smiju se zaboraviti ni dlake pasa, mački ili kunića. Helmut Parr dobro zna o čemu govori. Konačno, on sa svojim saradnicima proizvodi ogromnu količinu prašine, i to ne manje od dvije tone godišnje. Ali tu se ne radi o običnoj već o posebno normiranoj prašini. To je materijal kojim poznati proizvođači usisivača testiraju učinak svojih proizvoda. Već 35 godina Helmut Parr se bavi prašinom svake moguće vrste.

U potrazi za kesicama sa prašinom

Kada je u Njemačkoj bila tražena eksploatacija uglja, firma Deutsche Montantechnologie bavila se zdravljem rudara. Njen zadatak je bio da raznim filterima spriječe da opasne čestice ugljene prašine dospiju u pluća kako rudara tako i stanovništva uopšte. Ali kako je ova grana industrije počela sve više da se gasi, firma DMT morala se preorjentisati na nove poslove. "Kada su prije deset godina firme koje proizvode usisivače tražile eksperte koji bi mogli da im isporučuju prašinu, koju bi koristio njihov Odjel za razvoj, nismo dugo razmišljali. Posao je sklopljen", kaže Helmut Parr.

"Na početku smo pozvali prijatelje, rođake, poznanike, poslovne prijatelje i zamolili ih da nam šalju svoje vrećice za prašinu iz usisivača. Najprije smo morali da vidimo šta je sve unutra, koji su njeni sastojci. Onda smo to proširili na područje Evrope. Organizovali smo da nam šalju vrećice sa prašinom iz usisivača iz hotela i turističkih destinacija", dodaje Parr.

"Normirana" prašina

Ispostavilo se da onaj ko živi na selu, u vrećicama sa prašinom ima više trave. Oni koji žive u gradu u kuću unose prašinu koju stvaraju teški metali. Na kraju svih analiza nastala je mješavina prašine, na osnovu koje se fabrikuje tzv. normirana prašina, čije vrijednosti se poštuju širom svijeta.

"Upravio se nalazimo pred bubnjem za miješanje odnosno proizvodnju normirane prašine. Tu su vlakna, kosa, grube čestice, pjesak, čestice prašine. Mi to miješamo da bismo dobili onakvu vrstu prašine kakve se u prosjeku nalazi kod nas kod kuće na podu."

Helmut Parr ne želi odati svoj recept. Njegova firma testira i posteljinu za alergičare, kroz koju ne prolazi perut, prašinu i sve ono od čega se dobijaju alerije. "Madrac kontaminiramo prašinom. Onda nanosimo na njega presvlaku. Potom simuliramo spavača, koji se cijelu noć nemirno okreće simulirajući nemiran san", pojašnjava Helmut Parr.

Samo ako presvlaka zaista nudi to što obećava, proizvođač dobija traženi certifokat za kvalitet svog proizvoda. Tako je vještački proizvedena kućna prašina postala izvozni svjetski hit. Rezultati istraživanja, provedeni u njemačkim rudnicima, tako su se itekako isplatitili za firmu DMT.

Autor: Klaus Deuse / Jasmina Rose
Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić