Prag odgovornosti za ratni zločin

Na Dan sjećanja na žrtve fašizma (9. novembra) nevladina organizacija Žene u crnom i umjetnička asocijacija Art Klinika iz Novog Sada izveli su u Srebreničkoj ulici, na Kosančićevom Vencu u Beogradu, umjetničko-aktivističku akciju „Prelazimo prag“ sa transparentom na kojem piše “Odgovornost”. Uz velike policijske snage koje su obezbjeđivale akciju, na samom početku ulice postavljen je prag sa brojem žrtava genocida u Srebrenici, preko kojeg su simbolično prelazili građani koji su učestvovali u akciji.

Prema riječima Silvije Dražić iz Art Klinike ovom akcijom se željela uputiti poruka da se bez suočavanja sa prošlošću ne može osvojiti prostor za čistiju i dostojanstveniju budućnost. “Prelaziti prag znači 'ostaviti trag', ali i preći iz jedne teške situacije u drugu. Prag funkcioniše kao granica između svetog (sakralnog) i profanog, kao mjesto gdje se događaju značajni preobražaji, ali i kao mjesto prijeloma. Njegovo prelaženje otvara put u novi život. Čin prelaženja praga često simbolizira i prekretnicu kada se mijenjaju osnovna stajališta i nastaje važan preokret. Prelaženjem preko srebreničkog praga (limena) samo jednim korakom pokazujemo da smo pobjegli od statičnosti i sigurnosti ćutanja o zločinu - u dinamiku suočenja sa zločinom te tako hrabro stupili u tešku stvarnost. Prag u Srebreničkoj ulici treba da podsjeti na zločin koji se desio u Srebrenici i predstavlja novi način promišljanja o krivici i odgovornosti. Njegovo prelaženje znak je preobražaja i spremnosti da se prihvati istina i živi sa njom. Država u kojoj živimo, nakon rata u bivšoj Jugoslaviji nikada nije napustila 'kućni prag', pa nije imala ni iskustvo prelaza”, rekla je Silvija Dražić.

Suočeni sa ćutanjem

Simboličkim iskazom “Prelazimo prag” organizatori žele da podsjete da pravo na život i dostojanstvo žrtava zavise od našeg sjećanja i uvažavanja te se lako mogu izgubiti ako se ne pređe prag i prodre van okvira sopstvene zatvorene egzistencije i preuzetih, nereflektovanih stavova koji sputavaju.

“Mi vidimo da smo suočeni sa jednim, najblaže rečeno, ćutanjem. O tome se ne govori i negdje se implicitno podržava jedno oprečno mišljenje o tome. Uvijek kad se pomenu žrtve postavlja se pitanje ‘a gdje su naše žrtve’, koje niko ne dovodi u pitanje, ali se na taj način one relativizuju. Čovjek je odgovoran pred sobom i za djela koja pravi. Mislim da trenutno nije klima još dovoljno razbistrena da se o tome otvoreno razgovara”, kaže Dražić.

„Permanentno poricanje“

Staša Zajović ispred organizacije Žene u crnom, istakla je da je ključni problem u institucijama vlasti koje suočavanje sa ratnim zločinima koriste u marketinške svrhe.

“Ne postoji volja sa institucionalnog nivoa da se napravi raskid sa zločinima devedesetih, a ako ne postoji takva volja teško je očekivati od društva da se suoči. Vlasti isključivo sve rade jer su primorane da to rade i zato što time dobijaju određene povlastice iz međunarodne zajednice. Mi smo u ovu ulicu došle jer smo odabrane od strane međunarodnog žirija. Onda su nadležne institucije morale da naprave sve da bi se ta spomen ploča postavila u ovom prostoru. Te institucije nam se nisu obratile nijednim povodom, i odbile su da razgovaraju sa nama. One su dio onog što se zove permanentno poricanje. Vlast je na to poricanje pristala, a u takvoj situaciji o suočavanju ne možemo govoriti”, istakla je Zajović.

U Beogradu je u martu bila pokrenuta inicijativa da se podigne spomenik srebreničkim žrtvama ali je gradska komisija za dodjelu naziva ulicama, trgovima i platoima taj zahtjev odbila “jer se radilo o događaju van ovih prostora”.

Podsticaj na solidarnost i ljudskost

Međutim, Staša Zajović smatra da građani dobro reaguju na ovakve akcije i da su institucije ključni problem. “Mi smo jako ohrabreni kako građani pogotovo u manjim sredinama primaju naše akcije. Sa institucionalnog nivoa nema nikakvog odjeka, to je problem u ovoj državi što ni mir ni pravda ni saosjećanje ni solidarnost nemaju za njih nikakvih vrijednosti i oni to pokazuju stalno. Mi smatramo da ljudi žele i imaju potrebu da razmišljaju o tome šta se dešavalo devedesetih. Trag koji su devedesete ostavile u našim životima, trag smrti, krvi, zločina, mržnje, od strane države čiji smo mi stanovnici su nanijeli ogromnu patnju ne samo nama nego širom bivše Jugoslavije. Mi taj trag nikada nećemo izbrisati i želimo da građane i građanke podstaknemo na solidarnost i ljudskost”, kazala je Zajović.

Ova akcija je dio nastupa Art klinike na 52. Oktobarskom salonu koji se bavi pitanjem društvene odgovornosti.

Autorka: Žarka Radoja

Odgovorna urednica: Marina Martinović