Pravoslavni Božić u Sarajevu

U sarajevskim pravoslavnim hramovima tiše je ove godine za Božić nego prethodnih godina. Možda je za to kriv mraz koji je ovih dana okovao Sarajevo, a možda je tačno i ovo što kaže Predrag Limov, dok pali svijeću u Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji: „Nema nas, brate, nema nas. Ko god je mogao prodati ono što je imao, otišao je. U Sarajevu je danas samo 7.000 Srba koji stalno žive u gradu i kad odbijete ateiste, dobro je da iko više išta slavi i dolazi u crkve. Ima više Kineza u Sarajevu, nego Srba,“ s gorčinom u glasu kaže ovaj vjernik.

Ipak, praznik se obilježava, na ulaze u crkve prislonjeni su badnjaci, slama je posuta po podu hramova, vjernici pale svijeće i raduju se velikom prazniku. Sofija Mijović i Zdravko Milosavljević prodaju badnjake u crkvi Svetog Preobraženja u Novom Sarajevu. Badnjak košta 3 KM i sav tako zarađen novac ostaje crkvi. „Tačno tako, ostavlja se na ikoni. Ja sam samo nasjekao u šumi i donio. Hladno mi je i jedva čekam da idem kući, i meni je praznik,“ kaže Zdravko i dodaje: “Ja prvo unesem badnjak u kuću, a onda čekam polaznika. To je osoba koja ti prva uđe u kuću na Božić. Poželjno je da je mlado i obavezno, muško čeljade. Ja sam sebi izabrao jedno dijete iz porodice i on meni svake godine dolazi kao polaznik. Donese i žito, onda se posipamo žitom, on mene, ja njega. Žito je simbol plodnosti, a posipanje žitom trebalo bi da donese plodnost i rast u kući u svakom obliku.

“

Saborna crkva u punom sjaju

Sofija Mijović je sve pripremila onako kako običaji nalažu, samo još da ispeče česnicu ."Česnica je pogača u koju se stavljaju novčići i ko nađe te pare u svom komadu pogače kad se ona razlomi, cijele godine će imati dosta para,“ kaže Sofija. Dobro, kao na lutriji, pa ima li vajde od toga? „Ima, kako nema. Ja sam se uvjerila u to. Prošle godine sam našla paru u česnici i ova godina mi je bila baš dobra,“ kaže veselo dok cupka na hladnoći.

I Saborna crkva je zabljesnula u punom sjaju. Sveštenik Borislav Livopoljac i đakon Mitar Tanasić ukrašavaju crkvu obmotavajući stubove dugim girlandama svježeg cvijeća u kojem preovladavaju margarete. Još malo slame i to je to.

„Hristovo rođenje je jedan od najvećih hrišćanskih praznika, njime slavimo dolazak Boga, znači otjelotvorenog Boga u ovaj svijet. Gospod Bog je tako zavolio svijet da je i sina svog jedinorodnog dao da se rodi u ovom svijetu, da niko od onih koji u njega vjeruju ne pogine, nego da ima život vječni. Ovo je početak za sve hrišćane, znak jednog novog rađanja, rađanja u Hristu,“ kaže đakon Mitar Tanasić.

"Slavim sve praznike"

U Sabornoj crkvi Jelena Brajović pali svijeće i prisjeća se svoje najveće božićne radosti: „Nikada neću zaboraviti tu radost zbog bombona koje smo mi djeca dobijali, a i sada se to tako radi, ali više na selu gdje ima uslova za to, jer treba dosta slame. Na Badnjak , kad se pale badnjaci, bombone se stave ispod sijena, i onda djeca traže te bombone. Naravno, sve to prati dječija cika i vriska i radost kad se pronađe bombona. Uopšte, svi ti običaji za Božić su mi baš lijepi,“ kaže Jelena.

Za razliku od slabo posjećenih sarajevskih svetih hramova, crkva na Veljinama, u Istočnom Sarajevu, posvećena Svetom Vasiliju Ostroškom, prepuna je vjernika. Veći dio ostao je u porti, dok je služena liturgija za Badnji dan. Milka Ilišković podsjeća da je Božić i dan opšteg mirenja i praštanja.

„Želim da živimo u slozi i u miru i da se svi izmirimo, pa da bude bratstvo i jedinstvo kao što je bilo nekad,“ kaže Milka. Ali, šta da se radi, toga više nema, sad je - suživot. „Zavisi kako ko osjeća u duši. Onaj ko je izgubio nekoga, njemu nije ni do čega. Ali, suživot nam nije vratio one Božiće, Nove godine i Bajrame kakvi su nekad bili. Ja sam bila navikla da sa prijateljima različitih vjeroispovijesti slavim sve praznike i to mi sad nedostaje,“ kaže Milka Ilišković iz Istočnog Sarajeva.

Badnjak je, napokon, zapaljen ispred Stare crkve na Baščaršiji. Predrag Limov bio je u pravu. Tako malo prisutnih vjernika odavno se ne pamti.

Dug je spisak narodnih običaja koji krase ovaj praznik. Prvi dan Božića je dan radosti rađanja, obnavljanja života, dok se drugi dan provodi u svečanom, tihom, domaćem raspoloženju, a u crkvama se služi Liturgija zahvalnosti.