Predrasude o stranim ljekarima ili jezičke barijere?

Sa time je dobro upoznata bivša bolničarka Andrea Staniszewski, koja u posljednjih pet godina radi kao savjetnica u njemačkoj Fondaciji za zaštitu pacijenata. Njena osnovna misija na novom poslu je kaže, da bude „dobar slušalac“. Najčešće joj se obraćaju stariji ljudi koji  nekada dolaze samo da bi joj ispričali na kakav su tretman naišli kod ljekara i u kojim situacijama su se u bolnicama osjećali neprijatno.

„Priče koje se veoma često ponavljaju tiču se problema komunikacije između pacijenata i ljekara. Mnogi pacijenti osjećaju da ih oni kojima  se obraćaju za pomoć ne razumiju“, kaže Andrea.

Predrasude – česta pojava

Odnos ljekar - pacijent je veoma osjetljivo pitanje i ljudi koji boluju od nečega ljekare vrlo često doživljavaju gotovo kao bogove. Zbog toga se nameće pitanje koliko za pacijenta može da bude razočaravajuće kada shvati da ga onaj od koga očekuje pomoć zapravo ne razumije najbolje. Upravo do takvih situacija veoma često dolazi u Njemačkoj, tvrdi Staniszewski, mada ne negira da su predrasude o stranim ljekarima česta pojava.

Andrea Staniszewski se ovom problemu posvetila djelomično i zato što je i sama doživjela neprijatne trenutke zbog ljekara čije znanje njemačkog jezika nije bilo zadovoljavajuće. Ona kaže da je njen otac prije nekoliko godina morao biti podvrgnut ozbiljnoj operaciji i da je tada upoznala mladog anesteziologa koji njemački gotovo nije govorio.

„Umjesto da umiri mog oca, i objasni mu proceduru, on mu je samo pružio jedan dokument i rekao: `Ovdje rizici, ovdje potpis`,  navodi Andrea.

Da li je to samo izniman slučaj, ili nešto što čini svakodnevnicu u njemačkim bolnicama? Na to pitanje je teško odgovoriti, pošto statističkih podataka o ovom pitanju nema, a Fondacija za zaštitu pacijenata svoje procjene o problemu zvanično ne objavljuje.

Upravnik: Problema zbog jezika nije bilo

Zabrinutost Andree Staniszewski međutim ne dijeli Georgios Godolias, koji je u Njemačku došao prije 37 godina, a danas je upravnik bolnice St. Anna u gradu Herneu. Četvrtina ljekara u njegovom timu je stranog porijekla, a prema njegovim riječima, to je  slučaj i u ostalim bolnicama u istom regionu.

„Nijemci treba da prihvate činjenicu da su strani ljekari neophodni da bi se u Njemačkoj održao medicinski sektor. Važno je da se odabere pravi način kako bi ti ljekari bili integrisani u bolnice“, navodi Godolias.

On dodaje da svi strani ljekari prije nego što počnu da rade u bolnicama u Njemačkoj moraju da dokažu da imaju osnovno znanje njemačkog jezika. Mada naglašava da u bolnici St. Anna nije zabilježen nijedan problem nastao zbog jezičkih barijera, Godolias.

se slaže da nešto mora biti učinjeno kako bi komunikacija između ljekara iz inostranstva i pacijenata bila poboljšana.

Kursevi za strane ljekare i ostale bolničke radnike

Zbog toga se u bolnici čiji je Godolias upravnik od oktobra 2012. godine organizuju kursevi njemačkog jezika za strane ljekare i bolničke radnike. Na tim časovima uči se ne samo svakodnevna komunikacija, već se posebna pažnja poklanja medicinskim terminima.

„Ti kursevi se održavaju već pola godine i imamo utisak da su sada svi zadovoljniji. I ljekari i pacijenti“, kaže Godolias. Udruženje njemačkih ljekara nedavno je otišlo korak dalje i zatražilo da se standardizovani kursevi njemačkog jezika za strane medicinske radnike organizuju širom zemlje.

Ono što je sigurno, to je da komunikacija između ljekara i pacijenata  u Njemačkoj mora da se poboljša, a veliki korak u tom pravcu biće napravljen ukoliko prijedlog Udruženja bude definitivno usvojen.

Autor: Clara Walther/Una Sabljaković

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić