Predstava izraelskog premijera

Tako se to radi: pustiti se da se nešto ne dogodi i tako uništiti sve što bi doista bilo važno. Izraelski premijer i ministar vanjskih poslova Benjamin Netanjahu je sa svojom predstavom otkazivanja susreta sa njemačkim ministrom vanjskih poslova Sigmarom Gabrielom spriječio da se razgovara o pravim sadržajima.

Vjerojatno nije htio razgovarati o tome što je Gabrielu ležalo na srcu kada je došao u Izrael: o rješenju u obliku dvije države, o izraelskoj politici naseljavanja ili o novim tamošnjim zakonima o nevladinim organizacijama koji podsjećaju na Rusiju ili Tursku. Netanjahu bi valjda radije razgovarao o izraelskom smrtnom neprijatelju Iranu. Ali i sukobe u vlastitoj regiji bi radije gurnuo u sjenku rata u Siriji i svjetske borbe protiv terorizma.

Promašena tema

Upravo tu leži i opasnost: ako se ništa ne promjeni u tom iskonskom sukobu na Bliskom istoku, onda tako raste opasnost radikalizacije čitavih naraštaja mladih Palestinaca, u Pojasu Gaze baš kao i Zapadnom Jordanu. A ta radikalizacija onda neće nositi ime organizacije Hamas, nego IS-a.

To spriječiti doista jest u zajedničkom interesu Izraela i različitih frakcija Palestinaca. A ako se utvrdi zajednički interes onda je već učinjen prvi korak prema stvarnim pregovorima. U tom području može Njemačka, može Europa biti jedan od sudionika. Doduše, Izrael nikad neće svoju sigurnost povjeriti niti jednoj drugoj zemlji osim Sjedinjenim Američkim Državama, ali svi sudionici si mogu zamisliti europsku pomoć u gospodarskoj obnovi palestinskih područja.

Prijedlog tema za slijedeći put

Takva suradnja isto tako neće propasti odbijanjem susreta, baš kao što tako neće propasti niti njemačko-izraelski odnosi. Time neće biti uzdrmana osobita povezanost, dužnost i odgovornost Njemačke prema Izraelu.

Tog 25. travnja dva ministra vanjskih poslova nisu razgovarala. Jedan od razloga je i taj što je njemačka vlada otkazala zajedničke (redovite) njemačko-izraelske konzultacije. Netanjahuovo odbijanje susreta se dakle može vidjeti kao jasni odgovor. To je pogrešno, jer ministri vanjskih poslova moraju razgovarati i u najtežim okolnostima.

Najneugodnije u svemu tome jest što Netanjahu u samom Izraelu dobiva aplauz kada pokušava spriječiti razgovore sa neugodnim nevladinim organizacijama. To više liči na Rusiju ili Tursku, a ne na jedinu demokraciju u regiji što Izrael - još uvijek - jest. I o tome trebaju razgovarati ministri vanjskih poslova. I to kada se, a ne ako se slijedeći puta sastanu.