1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Pregovori Atine i Skoplja u slijepoj ulici?

7. juni 2018

Prema optimističnim scenarijima, do sklapanja sporazuma između Atine i Skoplja u sporu oko imena moglo bi da dođe brzo. Prema pesimističnim – ne može da se isključi mogućnost neuspjeha.

https://p.dw.com/p/2z5ef
Mazedonien Skopje - Proteste der Opposition gegen Namensänderung
Foto: picture-alliance/AP/B. Grdanoski

„Najprije dobra vest: spor oko imena između Grčke i Makedonije nikad nije bio bliži rješenju. Loša vijest: to još ni izdaleka ne znači da je blizu rješenja", piše Mihael Martens za Frankfurter algemajne cajtung. „Predmet spora je isti kao i prije četvrt vijeka: Grčka neće da dozvoli Makedoniji da se zove Makedonija, tvrdeći da bi takvo ime povrijedilo grčku istoriju i osjećanja grčkog naroda. Zbog toga Grčka sprečava pristup Makedonije NATO kao i početak pristupnih pregovora sa EU.

Ona smatra da samo Grci smiju da svojataju ime Makedonija, jer ono što je Aleksandar Veliki vatrom i mačem pronio svijetom, bila je, kako navode, helenska kultura. Tako sažeto glasi grčka pozicija.“

„Kao što se to vidi i iz depeša američkih diplomata koje su prije nekoliko godina objelodanjene, mnogi grčki političari u internim razgovorima priznaju da je zvaničan stav Atine u tom pitanju apsurdno, ali, tako je to: zakačili se za jednu sumanutu ideju, i sada ne mogu da tek tako od nje odustanu, a da ne izgube obraz."

„No, šef grčke vlade Aleksis Cipras i njegov ministar spoljnih poslova Aleksis Kocijas nisu podlegli tom političkom delirijumu. Ciprasu i njegovom vladajućem Savezu radikalne ljevice, može se ponešto i zamjeriti, ali ne i da su jastrebovi antičko-nacionalističkog patosa u ’sporu oko imena’. Cipras i Kocijas uviđaju da stalno sprečavanje zapadnih integracija male susjedne država na sjeveru ne doprinosi njenoj stabilnosti. A nestabilni Balkan sigurno nije u interesu Grčke.“

„Kada je Kocijas ovih dana bio u Berlinu (...) ostavio je utisak da je ozbiljno zainteresovan za rješenje problema i da je spreman da se zbog toga suoči i sa povikom na unutrašnjepolitičkom planu. No, stvara se otpor. Makedonski i grčki nacionalisti koji više liče jedni na druge nego što to žele da vide, hoće da demonstriraju protiv kompromisa. Nakon što je početkom godine već bilo demonstracija u Atini i Solunu, sada bi i u Grčkoj trebalo da se demonstrira u desetak provincijskih gradova protiv onoga što inicijatori zovu „izdajom grčkih interesa“.

Opisavši u nastavku probleme nove vlade u Skoplju sa konzervativcima Hristijana Mickovskog koji tu vladu optužuju da rasprodaje domaće nacionalne interese. Martens piše da se na takve proteste i argumente dosad nisu obazirali ni Cipras ni Zaev, „no pregovori i pored toga mogu da propadnu na više načina. Jer, naposljetku, nekakvog grčko-makedonskog sporazuma još ni nema, a i kada bi ga bilo, to bi bio tek početak. Cipras bi morao da se nada da bi prilikom njegove ratifikacije u Atini imao pomoć opozicije, jer, njegov koalicioni partner, desnopopulistička ’Nezavisna Grčka’ jamačno neće glasati za rješenje u kojem se pojavljuje riječ ’Makedonija’. A Zaev mora – jer je to obećao u predizbornoj kampanji – da dobije odobrenje ne samo u parlamentu, već i na referendumu.“

Prema optimističnim scenarijima u Skoplju, do sklapanja sporazuma bi moglo doći brzo, tako da bi Makedonija već u julu mogla da dobije poziv da se učlani u NATO ako referendum koji će uslijediti bude uspješan, a on bi prema Zaevu mogao da se održi u septembru ili oktobru".

„No, proteklih dana je, posebno u Atini, bilo izjava koje ne ohrabruju. Ako ono što je rečeno u javnosti odražava stanje iza kulisa, razgovori su se zaglavili u slijepoj ulici. Grčki mediji citiraju jednog visokog funkcionera u Atini koji kaže da Skoplje izgleda nije spremno da se drži onog što su ministarstva spoljnih poslova dogovorila. ’Zato nestaje nada da će narednih dana biti postignut dogovor’. To, uzgred budi rečeno, ne znači da su pregovori definitivno propali. Ali ne može da se isključi mogućnost neuspjeha – pa i onog koji ne bi potpomogli nacionalisti. A to bi bila prava nesreća bez imena za obje vlade i region“, piše, između ostalog, Mihael Martens za Frankfurter algemajne cajtung.

Priredio Saša Bojić