Prekretnica u istočnoukrajinskom konfliktu

Još uvijek nema stopostotnog saznanja ko je odgovoran za obaranje malezijskog putničkog aviona MH17 iznad područja koje kontroliraju separatisti na istoku Ukrajine. Neovisna međunarodna istraga je hitno neophodna.

Trag vodi do separatista

Ipak sve indicije do sada govore u prilog tome da su za obaranje aviona odgovorni separatisti koje podržava Rusija: Ne samo da su separatisti bili odgovorni za sva dosadašnja obaranja aviona u ovom ratnom području. Prema vlastitim navodima oni su već nekoliko dana u posjedu sistema protuzračne odbrane Buk, koji je neophodan, da bi se mogao gađati avion koji leti na visini od 10.000 metara.

No, razotkrivajuće je to da se jedan od vođa separatista i bivši oficir ruske tajne službe, Igor Strelkov, na društvenim mrežama, kratko nakon obaranja aviona MH17, hvalio da su proruski separatisti ponovo oborili ukrajinski Antonov AN-26. No ništa o obaranju jednog takvog aviona nije poznato, zbog čega stoji sumnja da su separatisti boeing 777 Malaysian Airlanesa pomiješali sa ukrajinskim vojnim avionom i greškom ga oborili. U prilog ovoj pretpostavci ide i presretnuti razgovor između separatista i oficira ruske vojne tajne službe GRU. Prema njemu je avion oborila, odnosno ispalila raketu, jedna separatistička jedinica iz istočnoukrajinskog mjesta Černučino, udaljenog od mjesta pada aviona svega nekoliko kilometara.

Ko je u konačnici odgovoran za obaranje aviona može rasvijetliti samo neovisna međunarodna istraga. Za očekivati je da će posebice zahvaljujući satelitskim snimcima moći pokazati odakle je tačno ispaljena raketa.

Novi stepen eskalacije u konfliktu

Obaranje aviona MH17 na istoku Ukrajine znatno mijenja strukturu konflikta koji bjesni sedmicama: Rušenjem putničkog aviona na visini od 10.000 metara posredstvom kompleksnog protuzračnog obrambenog sistema postaje jasno da separatisti nisu spontano nastala narodna paravojna formacija, koja se lakim oružjem bori za svoja prava. Naprotiv za korištenje takvih sistema mora postojati pomoć profesionalaca. Time postaje i sve jasnije da u konfliktu u Donbasu nije riječ o čisto unutarukrajinskom konfliktu, već o ratu između Ukrajine i snaga koje podržava Rusija.

Europa sada mora zauzeti jasne pozicije

Zbog gnusnog djela, u kojem je život izgubilo stotine civila iz cijelog svijeta, Zapadu i posebice zemljama Europske unije će biti sve teže da sebe promatraju kao posrednike i da skupa sa Rusijom traže diplomatsko rješenje. Zahtjevi će porasti da se sada zauzme jasna pozicija i da se Ukrajina direktnije podrži u njenoj vojnoj akciji protiv separatista. I sigurno će sada biti sve glasniji pozivi za provođenjem sveobuhvatnih sankcija protiv Rusije, iako europski šefovi država i vlada zapravo ne žele biti prisiljeni na eskalaciju konfrontacije sa Rusijom.

Ipak nije samo Zapad taj koji sada mora razmisliti o svojoj strategiji. I ruska politika se nalazi pred odlučujućom prekretnicom. Ako Moskva sada potpuno jasno ne uskrati podršku separatistima, onda Kremlj više nema šanse da ospori odgovornost za krvoproliće u susjednoj državi. Na međunarodnoj razini više niko neće smatrati vjerodostojnom tu dvostruku igru.

Predsjednik Putin sada mora jasno reći da li zaista želi mir. U protivnom bi još mogao nastati utisak da je najmoćniji čovjek Rusije izgubio kontrolu nad svojom vojskom i sigurnosnim snagama.