Preopterećenost njemačkih državnih tužilaca

Njemačka radio-televizijska stanica „MDR“ je došla u posjed dokumenta koji je nastao na sastanku generalnih državnih tužilaca održanom u Görlitzu. Dokument, kao ni jedan do sada, pokazuje tešku situaciju u kojoj se nalazi njemačko pravosuđe u svim njemačkim saveznim zemljama. Posebno teška situacija je Sachsenu, Hessenu, Niedersachsenu, Brandenburgu i Nordrhein-Westfalenu.

Prema podacima navedenim u dokumentu „instituti za istraživanje kriminala u pojedinim kriminalističkim uredima su toliko preopterećeni da dolazi do problema u saradnji sa policijom u drugim saveznim zemljama“.

Istražitelji zovu u pomoć

Iza zatvorenih vrata se govorilo i o „vanrednom stanju“. Jedan od istražilaca je u povjerljivom razgovoru za „MDR INFO“ rekao „ voda nije došla do grla, nego je metar iznad njega“. Količina podataka sa hard diskova, USB-ova, DVD-ova i mobilnih telefona, koji za sudske procese još moraju biti obrađeni, dosta je velika.

Jedan od primjera je Brandenburg. Tamo se količina materijala u posljednjih pet godina uduplala, tako da sada iznosi više od 450 terabajta. Poređenja radi, jedan terabajt je dovoljan za arhiviranje rentgenskih snimaka velike i tehnički visoko moderne bolnice.

Kada je riječ o količini materijala na području mobilnih telefona, ona se povećala za osam puta. Državna tužilaštva priznaju da postoje zahtjevi za istraživanja koji su podnešeni prije devet mjeseci.

Državna tužilaštva također znaju da obrada dokaznog materijala, naprimjer na računaru, mora biti završena u roku od devet mjeseci. U protivnom, osumnjičene osobe imaju pravo da kompletan materijal dobiju nazad. Neprovjeren. U tom slučaju istraga pada u vodu. Više sudova je donijelo upravo takve odluke.

Sve više DNA tragova

Ne povećava se naglo samo količina kompjuterskih podataka koje je potrebno obraditi. Slična je situacija i kod DNA proba koje se osiguravaju na mjestu počinjenog kriminalnog djela ili zločina. Primjera radi je 2013. godine u njemačkoj saveznoj zemlji Nordrhein-Westfalen pokrajinski ured za borbu protiv kriminala imao 46.000 proba. U poređenju sa 2012. godinom se broj proba povećao za 12 posto.

U internom dokumentu se također navodi „da rezultati kompleksnih tragova, pa čak i u slučajevima kada je riječ o ubistvu, često dolaze kasno, tako da se nadležnom sudu mogu podnijeti tek nakon podizanja optužnice“.

Ne obrađuju se svi dokazi

Zbog svega ovog su državna tužilaštva odavno primorana da za sudski proces ne uzimaju sve dokaze koje imaju. Uzima se samo onoliko koliko je potrebno da bi se potrkrijepila stvarna sumnja i kako bi se proces, za statistiku, završio što je prije moguće.

Međutim, nema sumnje da bi se na taj način mogla previdjeti teška krivična djela. . Državna tužilaštva su radi smanjenja opterećenja instituta za istraživanje kriminala, angažovali privatne ustanove koje pružaju procjene i analize za kaznena gonjenja.

Ipak, u više slučajeva sudovi te ustanove ne priznaju. Posebno kada se radi o kaznenim djelima u vezi sa dječijom pornografijom. Obrazloženje sudija glasi: „državna tužilaštva takve materijale ne smiju davati na raspolaganje privatnim institutima. Ako to urade, onda prave kazneno djelo, jer i sama šire dječiju pornografiju“.