(Pre)skupa cijena rata u Siriji

Zapovjednik udruženog stožera američke vojske, general Martin Dempsey je tamošnjem Kongresu jasno dao do znanja, što bi značila opsežna vojna akcija u već četvrtoj muslimanskoj zemlji. Upozorio je kako bi upotreba oružane sile u Siriji bilo "ništa manje nego čin rata" i tu bi Washington "trebao biti spreman što će nakon toga slijediti."

Već prošlog tjedna je uslijedila oštra prepirka generala sa senatorom Johnom McCainom, koji se smatra glavnim zagovornikom demonstracije američke vojne sile. Senator je postavio pitanje, da li SAD trebaju - ili ne trebaju vojno intervenirati u Siriji.

General Dempsey je odbio dati odgovor na to pitanje, konstatirajući kako su za odgovor zaduženi demokratski izabrani predstavnici američkog naroda. Nezadovoljan takvim odgovorom, senator McCain je zaprijetio vetom da ovaj general i u drugom mandatu obavlja dužnost zapovjednika stožera.

Stara greška: što nakon tenkova?

Ovog tjedna je general Dempsey ipak odgovorio na pitanje Senatora u pismu predsjedniku povjerenstva za vojna pitanja Senata, Carlu Levinu. U njemu je ponudio spektar vojnih opcija u Siriji, od (vojne) obuke pobunjenika pa do formiranja sigurne zone sa američkim vojnicima diljem granice Sirije s Jordanom i Turskom, ali i upozorava kako bi vojna intervencija Ameriku koštala više milijardi dolara.

"U proteklih deset godina smo naučili kako nije dovoljno tek pomaknuti ravnotežu moći bez da dobro razmislimo, što je neophodno potrebno da tamo zadržimo državu koja će funkcionirati", upozorava general i što je jasna pouka kaosa koji je izbio i u Iraku i u Afganistanu nakon vojnog sukoba.

Da se to ne bi ponovilo, "moramo anticipirati i biti spremni i na neželjene posljedice naše akcije. Ako se institucije režima raspadnu bez prisustva oporbe koja bi bila u stanju preuzeti te zadaće, mogli bismo i bez naše volje pomoći ekstremistima ili omogućiti upotrebu onog istog kemijskog oružja nad kojim želimo zadržati nadzor", piše general.

Pet (loših) opcija

Sve u svemu, general smatra kako postoji pet mogućnosti: pomoć pobunjenicima, ograničeni zračni udari na teško naoružanje Asadovog režima, uvođenje i nadzor zone zabrane leta, formiranje sigurnosne zone oko Sirije i konačno, da sami američki vojnici u Siriji osvoje skladišta tamošnjeg kemijskog oružja. Samo obuka pobunjenika, smatra general, bi koštala oko 500 milijuna dolara. Intervencija američkog pješaštva u Siriji bi Washington koštalo najmanje milijardu dolara - mjesečno!

Senator McCain je nakon tog pisma ovog tjedna izjavio kako se više neće protiviti ponovnom izboru Dempseya na čelo stožera, ali kako je "veoma razočaran" njegovom analizom. "U njoj nema ništa od onoga što se tamo zbiva i sa izazovom s kojim smo suočeni", žali se McCain američkim novinarima. "U osnovi, on opisuje scenarij po kojem je nemoguće intervenirati, a to", smatra američki senator, "nije istina".

Američki stručnjak za Bliski istok Aram Nerguizian se ne slaže s ocjenom senatora kako je general proglasio sve opcije nemogućima. "Ali to je gorka istina koju teško može prihvatiti i senator McCain, baš kao što je teška i za američku vojsku."

Novac - ili žrtve?

Američki stručnjak za pitanje sigurnosti i obrambenu politiku i savjetnik američke vojske Stephen Biddle pak upozorava kako se velik dio troškova odnosi na mjere sigurnosti američkih vojnika koji bi se tamo poslali. Što bi te mjere bile slabije - na primjer, kada se ne bi uništila čitava protuzračna obrana Sirije, onda bi troškovi bili manji, ali su vjerojatnije i američke žrtve.

Nerguizian smatra kako neće biti drugog puta nego naći neko političko rješenje i kako će doći trenutak kada će se sve strane umoriti od borbe i biti spremne na ustupke. Na ustupak će morati biti spreman i Washington, smatra Nerguizian, jer se treba realno sagledati odnosi snaga u Siriji i što bi, s druge strane, bilo potrebno i koliko bi koštala obnova i stabilizacija uništene zemlje.

Čak i ako se SAD odluče na neku od mogućnosti koju nabraja general, smatra i Stephen Biddle, jedva da se mogu uopće predvidjeti posljedice i kojim smjerom bi onda krenuo taj građanski rat. Biddle je uvjeren kako bi svaki otvoreni potez Washingtona gotovo nužno doveo do eskalacije rata, obzirom da bi se time i saveznik Sirije, Iran više umiješao u ovaj sukob.

"Povijest nas je naučila da kada se god neka strana sila umiješa u građanski rat, to obično znači da se vojni sukob produži i da onda bude još više žrtava", upozorava Biddle. Jer to onda znači da ako jedna strana poveća ulog, drugoj strani ne preostaje ili da prizna poraz, ili da i sama pošalje više oružja i novca. U pravilu, to je obično značilo ono drugo: novo oružje i novi vojnici."

Autori: S. Kimball / A. Šubić

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić