Prevoditelji između fronti

"Tada nisam bio svjestan rizika", kaže Ahmed (ime je promijenjeno od strane redakcije). Od 2010. do 2013. godine mladi Afganistanac bio je prevoditelj i radio je za njemačku vojsku i druge nacije ISAF-ovih snaga koje vodi NATO. Pobunjenici u zemlji obilježili su ga kao izdajnika zbog podrške stranoj vojsci. Tri puta talibani su izravno prijetili Ahmedu. Jednom su mu čak postavili eksploziv ispred kuće. Zbog straha za svoj i život supruge, oboje su prošle godine napustili domovinu.

Rizični posao prevoditelja

Ništa bolje od Ahmeda ne prolaze ni brojni pomagači međunaraodnih snaga u Afganistanu. U najboljim vremenima njemačka vojska je zapošljavala 1.500 lokalnih saradnika, primjerice vozača, obrtnika, redarstvenika i prevoditelja. Sada ih je još samo 700. Posebno važnu ulogu imaju prevoditelji i jezični asistenti. Civili usko surađuju s vojnicima. Njihovim angažmanom vojska želi između ostaloga pridobiti podršku lokalnog stanovništva, ali i spriječiti kulturne nesporazume. Za njemačke vojnike je rad tih ljudi od velikog značaja za preživljavanje. "Afganistanske lokalne snage su vrlo važne za uspjeh angažmana u Afganistanu", kaže jedan od glasnogovornika zapovjedništva njemačke vojske. On ih iz vlastitog iskustva često obilježava kao "ključ uspjeha".

I upravo vidljiva suradnja međunarodnih snaga prevoditelje i tumače učinila je metama, kaže Linda Fitchett. Ona je predsjednica Međunarodne udruge konferencijskih prevoditelja (AIIC), koji sa svojim partnerskim organizacijama diljem svijeta zastupaju više od 80.000 prevoditelja i tumača. Zajedno s partnerskim udrugama AIIC informira o pravima i obvezama prevoditelja i tumača i njihovih nalogodavaca. Udruge se zalažu za bolju zaštitu i veću podršku jezičnim posrednicima za vrijeme i nakon sukoba.

Opasna blizina vojsci?

Jedan od najvećih ciljeva AIIC-a i partnerskih udruga je rezolucija UN-a, koja slično kao i kod novinara i suradnika Crvenog križa priznaje nedodirljivost prevoditelja i tumača i njihovog nestrenačkog statusa. Time se želi izbjeći da prevoditelji u očima domaćeg stanovništva budu smatrani špijunima.

Opasnost za prevoditelje ne prijeti samo za vrijeme angažmana na strani vojske. Veliki dio afganistanskih tumača strepi od osvete talibana ili lokalnih pobunjenika. Kako Ahmedu, tako se i mnogima drugima prijeti. "Neki prevoditelji zbog toga pokušavaju održati svoj identitet tajnim", kaže Linda Fitchett, "ali njihovi neprijatelji znaju tko su oni, gdje se nalaze i kako ih mogu ozlijediti".

U studenom 2013. godine jedan prevoditelj njemačke vojske ubijen je neposredno prije putovanja u Njemačku. Pretpostavlja se da su ga ubili talibani. Otprilike mjesec dana nakon povlačenja njemačke vojske iz sjevernoafganistanskog provincijskog glavnog grada Kabula, njegovo je tijelo pronađeno u njegovom automobilu. Fitchett i Međunarodna udruga konferencijskih prevoditelja polaze od činjenice da je od početka afganistanskog rata ukupno ubijeno više stotina, a ranjeno više tisuća prevoditelja i tumača. Fitchett strahuje da će nakon povlačenja međunarodnih snaga 2014. godine ta brojka još rasti.

Njemačka pomoć za lokalne snage

Sada je od njemačke strane, primjerice za Ministarstvo obrane ili ministarstvo vanjskih poslova zaposleno oko 790 lokalnih radnika. Njemačka vlada obećala je kako će pomagače dovesti u Njemačku, ako budu konkretno ugroženi. Ali pripadnici lokalnih snaga moraju dokazati da im se prijetilo. Poseban odbor u kojem su među ostalima predstavnici ministarstava vanjskih poslova i obrane ocjenjuje slučaj i tada izriče svoju preporuku. Odluku o prihvaćanju u konačnici donosi Ministarstvo unutarnjih poslova.

A to što se svaki slučaj zasebno i dugotrajno ispituje naišlo je u prošlosti na brojne kritike na račun njemačke prakse. Savezni ministar unutarnjih poslova Thomas de Maizière proceduru prihvaćanja opisao je u lipnju kao "potpuno odgovornu i razumnu".

Do kraja srpnja 2014. godine za njemačka mjesta bit će oglašeno 1084 zaposlenja za ugrožene. Kod više od jedne trećine utvrđena je individualna ugroženost. Slijedom toga 222 pomagača dala su zahtjev za izdavanje vize. Do sada su u Njemačku doputovala 174 pripadnika lokalnih snaga i njihov 391 član obitelji.

Među njima je i Ahmed. Dva mjeseca trebalo mu je da dobije vizu nakon što mu se iznova prijetilo. Prije toga 28-godišnjak je u Afganistanu već više puta mijenjao svoje mjesto boravka. U međuvremenu se zajedno sa suprugom nastanio u Hamburgu, dobiva financijsku pomoć države i u jednoj školi uči njemački jezik. On je sretan u Njemačkoj iako mu, kaže, nedostaje obitelj. Brine ga i to da bi njegovoj obitelji mogle biti upućene prijetnje. Hoće li se ikada vratiti u Afganistan ne zna. "Vratio bih se, kada bi tamo ponovno bilo sigurno", kaže Ahmed. "Pa ipak je to moja domovina." Međutim za njega kao ni za mnoge druge Afganistan nije siguran.