Prije tri godine potpisan Ohridski sporazum

Ohridski sporazum je još uvijek model uspjeha. Jer Makednonija je jedina zemlja bivše Jugoslavije koja je izbjegla rat. Sorazum iz Ohrida je tome značajno pridonijeo.

Još u ljeto 2001 godine je izgledalo da će razbješnjeli nacionalizam zahvatiti i Makedoniju; katastrofa se činila neizbježnom. Ali nacionalizam na Balkanu baš ne mora da bude uvijek sudbinski podstrekač ratova. Ne uvlači se on kao virus u mozgove ljudi pa ih dalje truje, tako da se od njega niko ne može da odbrani. Postojali su pojedinci, ljudi koje je bilo moguće identifikovati, koji su u svojoj pohlepi za vlašću bili izazivači balkanskih ratova devedesetih godina; prije svih Slobodan Milošević. Čak i tamo gdje nisu poštovana ljudska prava, i gdje se ona i dalje ne poštuju, ima mogućnosti sporazumijevanja.

Makedonija je najbolji primjer. Oružano djelovanje nekih Albanaca je 2001. moglo da odvede zemlju u građanski rat. Umjesto toga sada u Makedoniji imamo jedno od najmodrenijih manjinskih zakonodavstava u Evropi. Orhidski sporazum je utrao put za tako nešto. SAD i EU su tome kumovali, ali su, konačno, državni aparat i pobunjenici sami učinili sve da do oružanih borbi ne dođe i da se izbjegne rat.

Vođa albanskih pobunjenika, Ali Ahmeti, je sada na čelu demokratske stranke u vladi. Od Augusta 2001 godine je učinjeno mnogo za albansku nacionalnu manjinu: Uveden je albanski kao drugi zvanični jezik, povećan je broj Albanaca u javnoj službi, posebno u policiji, otvorene su visoke škole na albanskom jeziku.

Tu spada i završna tačka zakonodavstva ohridskog sporazuma. Parlament u Skoplju je ove sedmice izglasao uredbe o teritorijalim reformama, čime su stvorene opštine u kojima većinom žive Albanci i u kojima će se zvanično govoriti albanski jezik. Nažalost, protesti održanih ovih dana utiču na političku sceni u zemlji.

Mir u Makedoniji za ljude koji tamo žive ostaje, dakle, i dalje životni zadatak: Mnogi protjerani 2001, prevashodno Makedonci, ne mogu da se vrate svojim domovima. Najveća makedonska opoziciona stranka kao prije, i dalje djeluje nacionalistički. Ne mali broj Albanaca tumači loše ekonomsko stanje zemlje kao diskriminaciju, jer oni su natprosječno pogođeni takvim stanjem.

I pored svega su danas otvorena vrata prema zajedničkom životu većinskog i manjinskog stanovništva. Ključ je dobijen sporazumom iz Ohrida.