140411 Frühjahrstagung IWF Weltbank

Globalna finansijska i ekonomska kriza leži tri godine iza nas, tako da mnogi posmatrači vjeruju da je već prevaziđena. Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka upozoravaju da je to pogrešan zaključak. Nemiri na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, dužnički problemi u industrijskim zemljama, opasnost od inflacije i rastuće cijene hrane – sve to pokazuje da u svijetu ni izdaleka nije sve uredu.

Predsjednik Svjetske banke Robert Zoellick upozorio je da postoji mogućnost da se ponovi kriza hrane iz 2008 godine: „Kada je riječ o cijeni životnih namirnica, dostigli smo kritičnu tačku. Cijene su 36 odsto iznad prošlogodišnjeg nivoa i time blizu najviših cijena iz 2008. godine. Od juna prošle godine se 44 milona ljudi više ubraja u siromašne. Oni moraju dnevno živjeti sa manje od 1,25 dolara. Ukoliko dođe do porasta svjetskog indeksa hrane, pretpostavljamo da će još deset miliona ljudi pasti u kategriju siromašnih.“

"Siromašni ne mogu čekati"

Za mogući rast cijena postoje mnogi razlozi: neuspjela žetva zbog vremenskih uvjeta, sve veća proizvodnja bio goriva koja konkurira sa proizvodnjom hrane, promjenjene navike ishrane i na kraju špekulacije. Žrtve su međutim uvijek najsiromašnije zemlje svijeta: „Siromašni ovoga svijeta ne mogu čekati. Pred ulazom u našu glavnu centralu smo postavili sat koji pokazuje da je skoro milijarda ljudi neuhranjena. Broj tih ljudi se svake minute povećava za 68, dakle više od jednog čovjeka po sekundi. Nemamo više vremena i moramo uložiti napore ukoliko ne želimo izgubiti jednu cijelu generaciju.“

Stoga je, kaže Zoellick, sretan da je predsjednišvo G20 cijenu životnih namirnica proglasilo glavnom temom. I predsjednik Međunarodnog monetarnog fonda Dominique Strauss-Kahn upozorava na opasnosti ukoliko se pređe na svakodnevicu i zanemari ekonomska i finansijska kriza. "Još uvijek smo u krizi", kaže Strauss-Kahn: „Potrebni su nam poslovi, poslovi, poslovi. Ukoliko imate ekonomski oporavak koji je izražen makroekonomskim brojkama, a koji ne osjete ljudi, onda je to loše. Primjeri su Egipat i Tunis. Tamo je ekonomskih rast bio sasvim dobar, ali ljudi koji tamo žive, nemaju perspektive, nemaju osjećaj da se nešto mijenja.“

Autor: Rolf Wenkel/Belma Fazlagić

Odg. urednik: Mehmed Smajić