Prijetnje dopisniku DW-a u Srebrenici

Deutsche Welle: Kolega Sekuliću, šta je bio povod za prijetnje koje ste dobili?

Marinko Sekulić: Prema mom mišljenju, direktan povod ne postoji. Mogu samo da pretpostavim šta bi to moglo da bude. Ja nisam uradio ništa drugo osim što sam na Facebook portalu prenio članak koji su objavili drugi mediji. Ja nisam bio autor tog članka. O temi o kojoj je riječ govoreno je i na radiju Srebrenica, ali to opet nisam radio ja, nego moje kolege na osnovu zvaničnog saopštenja SDS-a. Riječ je, dakle, o odborniku SNSD-a u opštini Srebrenica Dragiću Glišiću koji je tajno snimao jedan sastanak SDS-a u njegovom selu. Otkrili su ga i ta afera je izašla na vidjelo. O tom su pisali drugi mediji i ja sam to preuzeo.

Šta se potom desilo?

Potom je gospodin Glišić nazvao mene kući, privatno, i rekao mi: "Što si pisao, pisao. Od sada možeš očekivati samo najgore - i ti, i svi tvoji!" Ne znam na koga je sve mislio, na članove moje porodice ili na kolege u Radio Srebrenici. Potom je odmah prekinuo vezu. U svakom slučaju, moja supruga, koja ionako ima zdravstvenih problema, jako se uznemirila jer je sve to shvatila veoma ozbiljno. Ja sam pomalo navikao na razne prijetnje jer godinama radim ovaj posao i to mi nije strano. Pozvao sam policiju koja je napravila zapisnik. U mom mobitelu ostao je snimljen broj s kojeg je upućen poziv i to je broj Dragića Glišića. Informaciju o tome šta se desilo su prenijeli neki mediji u BiH, reagovalo je i Udruženje profesionalnih novinara BiH.

Kakva je bila reakcija odbornika Glišića?

Gospodin Glišić je potom uputio demantij, koji su prenijeli neki mediji, u kojem je iznio najgnusnije laži o meni i o mom novinarskom radu. Ja, inače, ovaj posao radim 40 godina, nikada nisam imao takvih problema ni sa slušaocima, niti sa vlastima, niti je ikada iko demantovao moj tekst jer se trudim da radim časno, pošteno i profesionalno. O tome šta je on napisao ne bih ovom prilikom, jer će o svemu tome svoje mišljenje reći sud. Namjeravam po prvi put u životu da presavijem list i podnesem tužbu jer ne mogu preći preko toga. Vjerovatno je svemu ovome doprinijela i jedna emisija koju radim za RTV Srebrenica gdje idem po selima i razgovaram s ljudima. A ljudima je voda došla do grla i govore o mnoštvu negativnosti u vlastima Srebrenice, poimenično pominju ljude iz politike koji su im tražili novac da bi im obezbijedili donacije. Ne želim da govorim o imenima, mada sam ih već objavio, a radi se o političarima iz redova SNSD-a.

Kako je inače biti novinar danas u Srebrenici?

Nezahvalno, teško i na ivici egzistencije. Ovo je mala sredina i jako je teško doći do bilo kakvih informacija ili do izjava. Ljudi su spremni da govore, ali da im se ne spominje ime. Neki ne žele uopšte ni da govore pred novinarima i kažu: "Čak i ako ne objaviš ime odmah će prepoznati da sam to bio ja." S jedne strane imamo poteškoća da dođemo do informacije, s druge strane i kada objavimo neku informaciju dešavaju se takve stvari da ljudi iz politike reaguju. Vi znate da u Srebrenici postoji, odnosno donedavno je postojala koalicija SNSD-a i SDA. A unutar samih tih stranaka opet imate neke struje, tako da stalno ima neko kome ne odgovaraju neke informacije. Ali, da se vratimo ovom slučaju, ovo je prvi put da neko reaguje na neki članak koji ja uošte nisam ni napisao, nego sam samo prenio to što pišu drugi.

Postoje li pritisci na vas i kolege u RTV Srebrenica?

Mi smo kao javni servis "kuća na vjetrometini" jer ne želimo da se priklonimo bilo kome i onda smo izloženi prijetnjama. Recimo, kolegica koja trenutno vrši funkciju direktora je nedavno nakon pritisaka podnijela ostavku. Poslije je, ne znam iz kojih razloga, ne želim da ulazim u njene razloge za to, povukla ostavku. Prvobitni razlog za ostavku je upravo bilo miješanje drugih u uređivačku politiku. Ja sam takvih slučajeva imao prije desetak godina, a da ne govorim o problemima odmah nakon povratka u Srebrenicu 2001. godine kada sam dobijao i prijetnje smrću. Puno puta se desilo, kako se kod nas kaže, da se moje ime i prezime "ne uklapa" u trenutne odnose na političkom nivou u Srebrenici. Ako želite da izvještavate neutralno, desi vam se da vam kažu da se morate opredijeliti za jednu stranu. Ja nikada nisam bio ni na jednoj, ni na drugoj strani. Želim ostati samo svoj i nadam se da ću uspjeti u tome do kraja mog profesionalnog rada. Želim na kraju da dodam da mi puno znači podrška koju ovih dana dobijam od prijatelja, poznanika i kolega, ali i od mnogih nepoznatih ljudi."

(Ovdje možete pogledati protest Udruženja bh novinara koji je upućen SNSD-u)