1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Pritisak na BiH se pojačao

4. decembar 2018

Štampa na njemačkom jeziku ponovo piše o secesionističkim težnjama Milorada Dodika, miješanju Hrvatske u unutrašnju politiku BiH, kao i problemima koje bi donijela eventualna razmjena teritorija između Srbije i Kosova.

https://p.dw.com/p/39Qcm
Foto: picture alliance/AP Photo/D. Vojinovic

Novinar Folker Pabst piše u Istanbulu za švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung pod naslovom: „Srpski član predsjedništva Bosne i Hercegovine odbacuje državu koju predvodi". „Milorad Dodik stalno iznova koketira sa secesionističkim težnjama, a susjedna Hrvatska se miješa u unutrašnju politiku: pritisak na bosansku državu se od izbora pojačao".

„Još prvih dana nakon što je položio zakletvu kao srpski predstavnik u tročlanom Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, Milorad Dodik je jasno stavio do znanja kako se odnosi prema bosanskoj državi. Na dan stupanja na dužnost prije dvije nedjelje, ovaj srpski nacionalista je najavio da će na putovanjima u inostranstvo koristiti svoj srpski, a ne bosanski, pasoš. Dva dana kasnije, Dodik je ispričao da je primivši telegram-čestitku američkog predsjednika povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine 25. novembra rekao da srpsko stanovništvo države ne slavi taj dan."

Opisavši kako Dodik sistematski radi na otuđenju srpskog entiteta od bosankohercegovačke države, autor teksta piše da i „hrvatska strana pojačava pritisak na strukture krhke multietničke države. Jer, hrvatski nacionalisti odbacuju novoizabranog člana predsjedništva Željka Komšića sa argumentom da je izabran prevashodno zahvaljujući glasovima muslimana". Za mnoge Hrvate je „poraženi kandidat nacionalističke HDZ Dragan Čović jedini legitimni pretendent na hrvatsku stolicu u tročlanom Predsjedništvu".

Diplomatske inicijative Zagreba su, kako objašnjava autor, sračunate na „iznošenje na tapet" zahtjeva za formiranje posebnog hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini. „Debate o granicama bi sigurno prouzrokovale nove nesuglasice, ne samo zato što samo oko polovine bosanskih Hrvata živi u opštinama u kojima su Hrvati većinsko stanovništvo. Uz to bi podjela Federacije BiH samo podstakla ionako jaku etnizaciju bosanske politike, što bi dalje slabilo zajedničku državu".

„Zbog tog razvoja situacije, političar CDU Kristijan Švarc-Šiling, koji je prije jedne decenije bio visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, smatra da je ugroženo dalje postojanje bosanske države, kako je to nedavno rekao za Dojče vele."

„Novi strah Kosovara"

„Novi strah Kosovara" – tako glasi naslov opširnog članka koji je objavio dnevnik Velt. Naslov ispod kojeg stoji: „Razmjena teritorija između Srbije i Kosova trebalo bi da donese trajni mir. Ali, u maloj balkanskoj državi zlodjela velikog susjeda od prije 20 godina nisu zaboravljena."

Čabra pripada opštini Zubin Potok u kojoj uglavnom žive Srbi
Čabra pripada opštini Zubin Potok u kojoj uglavnom žive SrbiFoto: DW/S. Kljajić

„Kada su se", piše Eleanor Roze za Velt, „stanovnici sela Čabre na sjeveru Kosova vratili u svoje kuće, nadali su se da će moći da ih obnove i da će tu buduće generacije moći da žive u miru. Srpska vojska je u kosovskom ratu od 1998. do 1999. sravnila Čabru sa zemljom. Sada se oni koji su nekada prognani ponovo boje da će morati da napuste selo – jer bi granična linija između Kosova i Srbije mogla biti promijenjena kao dio mirovnog sporazuma."

„Čabra pripada opštini Zubin Potok u kojoj uglavnom žive Srbi. Stanovnici Čabre su većinom Albanci, a za njih je mogućnost da jednog dana pripadnu Srbiji – horor predstava. Kažu da bi, ako bi se to desilo, radije napustili svoj zavičaj nego što bi živjeli pod upravom zemlje koja ih je nekada brutalno tlačila."

U nastavku je opisano kako je selo uništeno 29. marta 1999, uz sjećanja dvojice mještana na napad, bježanje i podatak da je ubijena ukupno 21 osoba, a da petoro ljudi i danas važi kao nestalo. „Sve je sravnjeno – nije ostala ni škola, ništa", citira list direktora škole, i piše da se „kasnije ispostavilo da su Srbi došli sa buldožerima, da su srušili i zapalili 230 kuća, kao i džamiju."

„Dvije godine je oko 700 povratnika živjelo u šatorima i provizornim objektima. Tek 2001. su uz pomoć Crvenog krsta mogli da sagrade nove kuće, i to „od podruma naviše". Sagrađena je i nova škola, „a u hodniku vise portreti trojice albanskih dječaka sa osmjesima i razbarušenom kosom – to je podsjećanje na najgori incident u poslijeratnoj istoriji Čabre. Jednog popodneva u martu 2004. su se ta djeca od devet, jedanaest i dvanaest godina udavila u rijeci, samo nekoliko stotina metara dalje. Bilo je izvještaja prema kojima je jedan Srbin iz Zupča na njih napujdao psa i tako ih natjerao u vodu."

„Danas šef sela Agim Hasani, koji je za samo nekoliko minuta poslije tragedije došao na mjesto događaja, kaže da misli da vlasnik pasa nije imalo loše namjere. Ni Ujedinjene nacije nisu mogle da utvrde da je bilo kriminalnih radnji. Ali incident je bio dovoljan da izazove nasilje. Hiljade gnjevnih Albanaca je divljalo između ostalog i u obližnjem etnički podijeljenom gradu Mitrovici. Devetnaest ljudi je ubijeno, a desetine srpskih pravoslavnih crkava su spaljene do temelja."

„Danas žitelji Čabre žive pod prismotrom jedinica KFOR" čija vozila patroliraju krajem. No, kada je riječ o mogućoj razmjeni teritorija, Agim Hasani kaže: „Mijenjanje granica znači rat", piše dnevnik Velt.

Priredio Saša Bojić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android