Privatni sektor u Sjevernoj Koreji
2. juni 2019
Izvještaj UN pod nazivom „Cijena su ljudska prava" zasniva se na intervjuima s više od 200 sjevernokorejskih izbjeglica koji su vođeni u protekle dvije godine. U njemu je prikazana sumorna slika svakodnevnog života. Posebno je u fokusu bila siva ekonomija, privatni biznisi koji čine oko 50 odsto bruto-društvenog proizvoda.
Pošto je privatni sektor u sivoj zoni, Sjevernokorejci koji se bave privatnim poslovima redovno su žrtve državne samovolje i korumpirane vlasti. Mnogi stanovnici čija egzistencija zavisi od polulegalne trgovine u svakom trenutku mogu biti krivično gonjeni. Samo oni koji su u mogućnosti da plate mito mogu da izbjegnu kaznu.
Pri tom, znatan dio stanovništva nije u stanju da dostigne pristojan životni standard. Sjeverna Koreja nije uspjela da „uspostavi funkcionalan privatni sektor kako bi ublažila ekonomske probleme većine stanovništva", navodi se u izvještaju u kojem se citiraju riječi jednog izbjeglice: „Ako samo slušate državu, umrijećete od gladi."
Posljedice gladnih godina
Da bi se shvatio ekonomski sistem pod dinastijom Kim, treba se osvrnuti na devedesete godine: sjevernokorejska ekonomija se potpuno urušila nakon raspada Sovjetskog Saveza, daleko najvažnijeg isporučioca nafte i trgovinskog partnera.
Pored toga, uslijedio je i niz dugih perioda suše praćenih poplavama. Loše žetve dovele su do ozbiljne gladi: Prema opreznim procjenama, umrlo je nekoliko stotina hiljada ljudi. Namirnice koje je država decenijama dijelila stanovništvu dospjevali su tek do malobrojne elite.
Katastrofa je dovela do promjena: praktično preko noći, ekonomija koja je bila vođena staljinistički, više nije bila u stanju da snabdije stanovnike. To su bili počeci crnih tržišta koja su se ubrzo proširila po svim pokrajinama, uprkos represiji režima. Sjevernokorejski trgovci počeli su da krijumčare robu preko granice sa Kinom, prodajući svoju hranu i robu na neformalnim pijacama.
Posebno nemilosrdni kapitalizam
„U Sjevernoj Koreji trenutno vlada posebno nemilosrdni oblik kapitalizma, pomalo kao u vrijeme industrijske revolucije u Engleskoj: s jedne strane, možete zaraditi bogatstvo čak i u skromnim okolnostima – ako naporno radite, ako ste nemilosrdni, lukavi i ako umijete da manipulišete", kaže Andrej Lankov sa Univerziteta „Kokmin" u Seulu. „Istovremeno možete da umrete od gladi", dodaje on.
Lankov, koji je kao mladi student iz Sovjetskog Saveza jedan semestar proveo na Univerzitetu „Kim Il Sung" u Pjongjangu, godinama posmatra uspon nove trgovačke kaste: dio elite ponovo postaju bogati Sjevernokorejci iz politički nepodobnih porodica kojima su do sada uskraćivane sve privilegije. Međutim, „donju" – što na korejskom znači „prinčevi novca" – nisu opozicionari, već radije imaju pragmatičan odnos sa starom političkom elitom. Revolucija je loša za biznis, kaže Lankov.
Sokel Park iz nevladine organizacije „Liberty in North Korea" godinama sarađuje sa sjevernokorejskim izbjeglicama kako bi im pomogao prilikom bjekstva, a zatim i kada stignu u Južnu Koreju. On potvrđuje ocjene u izvještaju UN: „Sjevernokorejske izbjeglice mi stalno govore da u Sjevernoj Koreji moraju prekršiti zakon da bi preživjeli i kažu da novac rješava sve probleme."
Prema Parku, mnogi Sjevernokorejci podmićuju svoje pretpostavljene, tako da ne moraju da se pojavljuju na svom radnom mjestu i umjesto toga se bave unosnijom trgovinom.
„Na izvjestan način, izvještaj UN poziva Pjongjang da sarađuje u legalizaciji tržišnih aktivnosti u zemlji", kaže Andraj Abrahamijan, stručnjak za Koreju na institutu Grifit Azija univerziteta Stenford. Kaže da je režim krajem 2015. usporio ekonomske reforme, zbog zaoštravanja sukoba sa SAD oko nuklearnog oružja. Prije nego što nastavi sa ekonomskim reformama, Sjeverna Koreja želi da stabilizuje svoju geopolitičku situaciju, kaže Abrahamijan.
Jednostrani izvještaj UN?
Međutim, stručnjaci kritikuju i izvještaj UN: Martin Vajzer, nezavisni istraživač Sjeverne Koreje u Njemačkoj, ukazuje na nekoliko slabosti ove studije: na primjer, UN se fokusirao isključivo na izjave sjevernokorejskih izbjeglica i samo ih preuzeo – bez ikakvih komentara.
Govoreći za DW, Vajzer upućuje na smjernicu Ministarstva za javnu sigurnost Sjeverne Koreje iz 2009: tamo piše da ne bi trebalo kažnjavati sve tržišne aktivnosti stanovništva, već samo one koje dovode do „prekomjernog profita".
U izvještaju UN nema difrencirane perspektive. Naime, prije dvije godine njemački stručnjak proslijedio je tekst ovog zakona ispostavi Savjeta za ljudska prava UN u Seulu, ali odgovor nije dobio.