Progonili su nas kao pse lutalice

U članku se kaže da je nacionalsocijalistička Njemačka u aprilu 1941 razorila Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, osnovanu 1918. Na području od stotinu hiljada kvadratnih kilometara nastala je NDH, u čiji je sastav ušla i Bosna i Hercegovina. Sva vlast data je ustaškom režimu sa Antom Pavelićem na čelu. Nova država je brojala 6 i po miliona stanovnika, od toga, 3,3 miliona Hrvata, 2 miliona Srba, 800.000 Muslimana, 175.000 Nijemaca, 75.000 Mađara i 35 do 39.000 Jevreja, od kojih je 30.000 ubijeno. Agresivni nacionalizam po principu krvi i tla bio je usmjeren protiv svih koji nisu bili etnički čisti Hrvati. Režim se obračunavao i sa pristalicama komunizma, kapitalizma i liberalizima. Osnivanjem NDH na stotine hiljada ljudi je ubijeno na licu mjesta ili deportirano u logore i ubijeno. Samo je malom brojem ljudi uspjelo da prežive holokaust. Jedan od njih bio je hrvatski Jevrej Milo Zeev.

Rasni zakoni i žuta traka

Milo Zeev opisuje tadašnju situaciju u Zagrebu i odnos prema Jevrejima. U intervjuu, datom listu Neue Zürcher Zeitung, on kaže da se kasnih 30-ih godina već mogao osjetiti pritisak na Jevreje, koji je došao sa antisemitskim akcijama u Njemačkoj. "Izbjegli Jevreji opisivali su poniženja i proganjanja koja su doživjeli u Njemačkoj. Kada su počeli stizati i Jevreji iz Austrije, strah se počeo širiti. Dolaskom Pavelića na vlast, u zagrebačkoj gimnaziji koju je pohađao Zeev smijenjen je direktor i nastavni kadar. Na njihova mjesta došli su ljudi, odani ustaškom režimu. U proljeće 1941. stupili su na snagu rasni zakoni, koji su se orjentirali na Nirnberške zakone. Jevreji su na grudima i na ruci morali nositi žutu traku sa slovom Ž, što je bila oznaka za riječ židov, da bi se iz daljine mogli prepoznati. Potom je svim Jevrejima poduzetnicima i fabrikantima oduzeta imovina i podijeljena ustaškim funkcionerima. Na radiju je svaki dan išla emisija, u kojoj se govorilo kakvu su patnju Jevreji pričinili Hrvatima.

"Radna obaveza"

O logorima se prvi put počelo govoriti u prvoj polovini 1941, u kontekstu odvođenja mladih na 'radnu obavezu'. Na početku nije bilo jasno, šta se pod tim podrazumijeva. Mene su roditelji na sreću poslali u Viroviticu kod bake i dede. I tamo su doduše jevrejski mladići pozvani na zdravstvenu kontrolu, ali okružni ljekar je za svakog od nas pronašao neku bolest, nakon čega više nismo bili uznemirivani. U međuvremenu su moje vršnjake, Jevreje iz Zagreba poslali u Jadovno podno Velebita da grade logor. Dva mjeseca kasnije saznali smo da su ubijeni". 86-godišnji Milo Zeev dodaje da je u ljeto 1941 počeo veliki talas hapšenja cijelih židovskih familija. "Tada su Jevreji počeli da se proganjaju i hapse po ulicama poput pasa lutalica". Na pitanje novinara lista Neue Zuercher Zeitung kako je stanovništvo reagovalo na akcije ustaškog režima, Milo Zeev je odgovorio: "Različito. Za žute trake sa oznakom Ž neki su tvrdili da to nije sramota za Jevreje već za Hrvate. Što se tiče logora, nije se znalo da se ljudi šalju u smrt. Jednom broju policajaca takozvanih detektiva, koji su bili policajci i u prethodnoj državi, bilo je žao Jevreja. Mnogi od njih su im omogućili bijeg. Ali sa ustašama to nije bilo moguće, oni su dolazili i odvosili ljude", prenosi Neue Zuercher Zeitung riječi hrvatskog Jevreja Zeeva.

O odnosu partizana prema Jevrejima

U kasno ljeto 1942 Milo Zeev je sa falsifikovanim papirima uspio pobjeći u italijansku okupacionu zonu, gdje se priključio partizanima, nastavlja Neue Zürcher Zeitung. "Ali i tamo je stalno neko imao nešto protiv Jevreja", kaže on i dodaje: "Prije svega je među oficirima bilo antisemita. Međutim za mene je odnos prema partizanima bio pragmatičan", pojašnjava Zeev i dodaje: "Nakon rata, ljudi u Zagrebu su se radovali što više nema ustaša, ali nije bilo jasno kakvu budućnost donosi život sa partizanima. Mi smo još četiri godine nakon rata ostali u Zagrebu a onda nam je postalo jasno da za nas nema života u socijalističkoj Jugoslaviji. Osjećali smo se i sa novim režimom nekako ugroženi. 1949 emigrirali smo u Izrael.

Đukanović obećao borbu protiv korupcije

Njemačka štampa danas se osvrće i na jučerašnji (15.12.2008) boravak crnogorskog premijera Mila Đukanovića u Parizu, gdje je predao zahtjev Crne Gore za članstvom u Evropskoj Uniji. Frankfurter Allgemeine Zeitung prenosi obećanje Đukanovića, dato francuskom predsjedatelju Evropskom Unijom Sarkoziju (Nicola Sarkozy) i komesaru za proširenje Renu (Oli Rehn), da će energično nastaviti provedbu političkih i ekonomskih reformi. Evropski partneri očekuju i naše uspjehe u borbi protiv korupcije, podvukao je Đukanović i dodao: "Mi smo svjesni da se nalazimo pred teškom fazom, ali smo isto tako spremni na saradnju sa našim evropskim partnerima. Ren je priznao da je Crna Gora napravila važne korake u pravcu evropskih integracija. Tokom naredne godine Komisija će objaviti šta misli o molbi Crne Gore, prenosi Frankfurter Allgemeine Zeitung.