Protesti trudnica u Turskoj - "Ovo je moje tijelo"

"Ovo je moje tijelo. Ovo je moja odluka." Pod ovim motom je stotine žene izašlo na ulice Istanbula, Izmira i drugih turskih gradova. Riječ je o ženama u visokom stadiju trudnoće. Na ulicama su također bile i žene koje nisu trudne i muškarci kako bi iskazali svoju solidarnost sa trudnicama. Pri tome su ispod majica nosili balon. Ova protestna akcija organizirana je reko Twittera, a trudnice su u znak protesta i na Facebooku objavile fotografije svog trbuha.  

Proteste je pokrenula izjava Omera Tugrula Inancera koju je dao u intervjuu televiziji TRT. Ovaj turski advokat i islamski učenjak zatražio je od žena u visokom stadiju trudnoće da ostanu kod kuće. "Ne dolikuje im da izlaze u javnost", rekao je on. Ured za religijska pitanja, najviši islamski autoritet u zemlji, proturječio je Inanceru i naglasio da islam ne predviđa izolaciju žena i da je poklon biti majka.

"Erodogan je lošiji od njegovih prethodnika"

No i pored toga bijes Turkinja je ogroman. 57-godišnja Beyhan Guengoer je i sama majka i supruga i ne želi da joj država propisuje kako će se odnositi prema svome tijelu. "Prije svega aktualna, AKP-ova vlada, ugnjetava žene u posljednjih desetak godina. Pokušava se organizirati svaki detalj našeg života. Govori se da žene trebaju ostati kod kuće i jednostavno samo rađati djecu. Najmanje troje djece, kao što je to rekao premijer Recep Taiyyip Erdogan," kaže Guengoer.

Ova demonstrantkinja i feministkinja, kako samu sebe naziva, već je doživjela brojne vlade u Turskoj, ali smatra da je Erdogan, koji vlada od 2003. godine, gori nego njegovi prethodnici: "S obzirom na njegove islamske korijene on pokušava formirati društvo u skladu sa svojim islamskim pogledima. To sužava slobode za žene."

"Pritisak dolazi sa svih strana"

Protesti žena održani su i tokom vikenda (27./28.07.) i ispred zgrade televizije TRT u Izmiru - trećeg po veličini grada u Turskoj koji važi za posebno moderan i napredan grad. "Izgleda tako kao da sam ovdje slobodna. Mogu nositi moje kratke hlače i suknje, ali sa svih strana se vrši pritisak na mene da se udam", kaže 32-godišnja Guenes Akcay, zamjenica glasnogovornice Stranke za budućnost zelenih i ljevice u Izmiru.

Ženama iznad 30 godina se stalno govori kako konačno trebaju imati djecu i udati se, kaže Akcay za Deutsche Welle. "To ti kaže tvoja majka, tvoj susjed i tvoje radne kolege. Čak i tvoj šef komentira tvoj privatni život." U Turskoj se, prema njenim riječima, žena ne osjeća kao individua, već samo kao supruga i majka. "Prije svega Erdogan stalno govori o životu žena. On se izjašnjava protiv pobačaja i protiv carskog reza. Mi ćemo stalno izlaziti na ulicu u znak protesta protiv te vrste vladine politike", kaže Akcay.   

Nema jedinstvene uloge žene

Njemačka aktivistica na zaštiti prava žena Karin Ronge ne smatra da je stanje u ovoj oblasti u Turskoj tako dramatično. Ona kaže da ne postoji jedinstvena definicija uloge žene u društvu. "Turska je raznovrsna zemlja. Ne postoji jedna turska žena", kaže Ronge. Ona upućuje na to da postoji veliki udio obrazovanih žena koje rade u bankarskom sektoru, u školama i na univerzitetima.

Ronge u posljednjih 18 godina radi u nevladinoj organizaciji "Women for Women's Human Rights" u Istanbulu. U politici, koju vodi premijer Erdgoan, ona također vidi pozitivan razvoj događaja za muslimansko-konzervativne žene u Turskoj. "Ne može se reći da je ova vlada sve promijenila samo u negativnom smislu. Religiozne žene su se primjerice borile za svoju slobodu da nose maramu. Naravno to ovisi od toga kako ljudi izvana to procjenjuju. Ali ipak ne treba biti zabranjeno da žene, koje nose maramu, idu na univerzitet. To onda govori protiv njihovog prava na obrazovanje."

Ronge kritizira prije svega izjave premijera Erdgona kada je riječ o abortusu. "Zabrana pobačaja nije provedena, ali je moralni pritisak pojačan. Sada imamo ljekare koji nam tvrde da oni s obzirom na svoju religijsku savjest ne mogu više vršiti abortus." Ronge smatra da ovaj stav nema veze sa islamom. "U islamu postoje sasvim različite interpretacije kada je riječ o ovoj temi. Neki učenjaci kažu da duša ulazi u tijelo tek nakon 40 dana," kaže Ronge.

Ronge pojašnjava da žene u europskim zemljama imaju bolji pristup institucijama koje ih podržavaju: "U Turskoj je to nerazvijeno." Brojne žene, koje su doživjele nasilje u obitelji, obraćale su se policiji. "Ipak policija ne provodi uvijek zakone. Oni šalju žene natrag kući." A tamo brojne žene postanu mučenice. U ovoj oblasti državne institucije moraju još mnogo toga  regulirati.

Autori: Senada Sokollu / Zorica Ilić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić