Protjerivanje Nijemaca

"Pred nama je posljednji problem koji moramo riješiti, i koji ćemo riješiti. U vezi sa problemom sudetskih Nijemaca moje je strpljenje na kraju. Ili će Česi tim Nijemcima dati slobodu, ili ćemo ju mi uzeti. Mi smo u tome odlučni!"

Ovim riječima je u septembru 1938. godine Adolf Hitler u berlinskoj Palači sportova dvorani pred 10.000 oduševljenih članova svoje Nacionalsocijalističke partije najavio skori početak Drugog svjetskog rata. Malo kasnije je Njemačka anektirala Sudete, dio Čehoslovačke u kojem su živjeli pretežno Nijemci, a godinu dana nakon ovog govora je Wehrmacht upao u Poljsku. Počela je operacija osvajanja novih teritorija na istoku Evrope, novog Lebensrauma - životnog prostora za arijsku rasu.

Milioni protjeranih, izgubljene istočne teritorije

Kada je sedam godina kasnije Njemačka ležala u ruševinama ona nije izgubila samo rat, nego i veliku površinu tzv. istočne teritorije: Šlezija, Mark-Brandenburg, Pomeranija, slobodni grad Danzig ili Gdanjsk te jedan dio Istočne Pruske pripali su Poljskoj. Koenigsberg i ostatak Istočne Pruske je uzela Rusija, Memelland je pripao Litvi. Izgubljena je bila gotovo četvrtina zemlje.

Istovremeno je iz svih tih krajeva, ali i mnogih drugih dijelova Evrope, uslijedilo veliko protjerivanje Nijemaca. I iz tadašnje Jugoslavije je protjerano oko 500.000 tzv. "volksdojčera", najviše iz Vojvodine i Slavonije. Ukupno je između 1945. i 1950. oko 14 miliona Nijemaca prognano sa njihovih ognjišta i otjerano u granice današnje Njemačke. Sva imovina im je nepovratno oduzeta, stotine hiljada žena svih dobi je silovano, a procjenjuje se da je tokom zbjegova ubijeno ili umrlo između 600.000 i milion ljudi.

Sjećanje za pomirenje

20 godina je moralo proći prije no što je Savezna Republika Njemačka priznala nove granice. Tek 1970. je tadašnji zapadnonjemački kancelar Willy Brandt Varšavskim ugovorom priznao rijeke Odru i Nisu kao novu granicu prema Poljskoj: "Varšavski ugovor treba podvući crtu pod žrtve i patnje naše zle prošlosti. Mi smo uvjereni da napetosti moraju biti prevladane kako bi se ostvario mir u Evropi. To pretpostavlja prihvaćanje realnosti, uključujući i zapadnu granicu Poljske."

Tek nakon ujedinjenja Njemačke, s postepenim pretvaranjem donedavno podijeljene i okupirane zemlje u "normalnu" suverenu državu, polako sazrijeva atmosfera u kojoj se protjerivanje i gubitak domovine i imovine miliona Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata mogu sagledati u njihovim povijesnim relacijama. Tome bi trebao služiti i "Dokumentacioni centar o protjerivanju u Evropi" koji se osniva u Berlinu, objašnjava kancelarka Merkel: "Tu će biti moguće prisjećati se strahota protjerivanja bez da se zanemare uzroci protjerivanja. Naš je cilj pomirenje prije svega s našim evropskim susjedima."