Prva kršćanska crkva u Istanbulu nakon 100 godina

Turska je vlada započela novu godinu jednom obećavajućom viješću. Smije se graditi jednu crkvu - prvu nakon osnutka Republike 1923. godine. Tu je odluku objavio predsjednik vlade Ahmet Davutoglu prilikom susreta s predstavnicima nemuslimanskih vjerskih zajednica početkom siječnja. "Svi građani su jednaki i svi vi ste pravi građani turske republike", obrazložio je Davutoglu vladinu odluku. Sirijsko-pravoslavna crkva gradit će se na državnom zemljištu u istambulskoj četvrti Yesiköy, troškove gradnje snosit će sirijsko-pravoslavna zajednica.

Ova najava je došla iznenada, jer islamsko-konzervativna vlada pod vodstvom stranke AKP posljednjih godina je često kritizirana zbog svoga krutog stila vladavine u kojem je osobito naglašavan islam. Pritom manjinskim vjerskim zajednicama u Turskoj nije bilo lako ni prije nego što je AKP preuzeo vlast. Od 1923. kršćanske manjine u Turskoj su svoje crvke smjele samo obnavljati, ali nisu smjele graditi nove.

Crkva je nužno potrebna

"To je za nas vrlo uzbudljivo. Prva crkva koja će se graditi nakon osnutka turske Republike bit će sirijsko-pravoslavna crkva", kaže Kenan Gürdal, dopredsjednik sirijsko-pravoslavne crkve Djevice Marije u Istambulu. Dosad su članovi sirijsko-pravoslavne zajednice većinom morali moliti u "tuđim" crkvama, kaže Gürdal u razgovoru za DW. "Jedina crkva koja pripada našoj zajednici nalazi se u istambulskoj četvrti Beyoglu. Ostalo su katoličke i grčko-pravoslavne crkve. Nama je stvarno potrebna ova nova crvka", kaže on. U Turskoj živi oko 20.000 pripadnika sirijsko-pravoslavne zajednice, većina njih u Istambulu.

"Vjerujemo da turska vlada želi udovoljiti našim zahtjevima", kaže Gürdal. Istambulska gradska uprava je 2013. pronašla prikladno zemljište za gradnju crkve. "To je zemljište u Yesilköyu na kojem se nalazi jedno katoličko groblje. Već smo planove poslali Uredu za zaštitu spomenika. Sad samo čekamo građevnu dozvolu", kaže Gürdal.

Pozitivan korak, ali ...

Dozvola za gradnju crkve trebala bi biti "normalan" postupak, kaže Alcin Aktoprak, politologinja i stručnjakinja za pitanja manjina na Sveučilištu u Ankari. "To je zakonsko pravo koje se tiče svih vjerskih manjina u Turskoj. Prema ugovoru iz Lausanne (iz 1923., napomena redakcije) svi nemuslimanski građani Turske smiju graditi i voditi svoje vlastite vjerske i socijalne ustanove", napominje ova 36-godišnjakinja u razgovoru za DW. Ali, to je pravo desetljećima ignorirano. "Prije nego što je na vlast došla AKP-ova vlada, kemalisti su to pravo kršili zbog nacionalizma. Oni su nemuslimane označavali kao moguću prijetnju i kao goste. AKP-ova vlada ne podržava taj kemalistički nacionalizam", kaže Aktoprak.

Temelj AKP-ove politike prema vjerskim manjinama je takozvani Miletski sustav, kaže ona. To je pravni poredak iz vremena Osmanskoga carstva, kojim je manjinama dana zaštita i veća prava. "AKP-ova vlada sebe definira kao zagovornicu osmanskog vremena. No, je li Miletski sustav stvarno demokratski? Ako se bolje pogleda vidi se da se taj sustav zasniva na toleranciji muslimana prema nemuslimanima. Tolerancija je kompliciran pojam, jer on sadrži neku vrstu hijerarhije", kaže Aktoprak. Ugovor iz Lausanne je manjinama dao zakonsko pravo u sklopu demokratske države, a ne u sklopu tolerancije kroz neki Miletski sustav, kaže ova politologinja. "Miletski sustav ne prihvaća nemuslimane kao ravnopravne građane. To je problem", kaže Aktoprak.

Stručnjakinja za manjine kritizira prije svega postupak turske vlade prema teološkoj školi na otoku Heybeliada, nedaleko od Istambula. "Ako turska vlada stvarno želi učiniti znakovit potez, onda bi trebala ponovo otvoriti grčko-pravoslavno svećeničko sjemenište. Ono je zatvoreno od 1971. Ali, turska vlada očekuje zauzvrat gradnju džamije u Ateni. Takvo držanje s očekivanjem protuusluge ne bi trebalo postojati u demokraciji kad se radi o ljudskim pravima. Džamija u Ateni nema ništa s pravima nemuslimanskih građana u Turskoj", kaže Aktoprak.

"Turska vlada nas je razočarala"

Mišljenje drugih kršćanskih zajednica u Turskoj o politici turske vlade prema vjerskim manjinama je različito. S jedne strane se veselimo se da će sirijsko-pravoslavna zajednica sad dobiti novu crkvu, kaže grčko-pravoslavni nadbiskup Elpidophorus Lambriniadis. "To im je stvarno bilo potrebno. Njihova zajednica je velika i nemaju dovoljno mjesta za molitvu", kaže on u razgovoru za DW. Grčko-pravoslavna zajednica nije tako velika. "Mi ne trebamo novu crkvu. Mi trebamo samo dopuštenje da restauriramo stare crkve, ali ga ne dobivamo", kaže nadbiskup Lambriniadis u razgovoru za DW.

S druge strane, nije fer kako turska vlada postupa prema grčko-pravoslavnoj zajednici, kritizira Lambriniadis. "U početku smo polagali nade u AKP. Ali, kad je objavljen paket demokratizacije 2013. u njemu nije bilo ponovno otvaranje svećeničkog sjemeništa na Heybeliadi. A bili smo sigurni da će nam AKP izaći ususret", kaže on. Zato je razočaranje veliko. "Nisam više tako optimističan, misli li vlada ozbiljno kod zaštite i osobito kod jačanja prava manjina", kaže Lambriniadis.