Putin je postavljen gdje mu je mjesto

Barack Obama uobičajeno dobro promisli o onome što kaže. Dakle, može se poći od toga da je on svoje riječi na press konferenciji u Nizozemskoj promišljeno odabrao. Izjave američkog predsjednika signaliziraju promjenu strategije: do sada je Obamina vlada tretirala Rusiju kao više ili manje ravnopravnu na svjetskoj sceni, iako Moskva već dugo nije na istoj razini.

To je sada gotovo. Strategiju, da je Rusija od okončanja Hladnog rata priključena novom svjetskom poretku, Obama smatra propalom. Ovu strategiju je forsirala i njemačka vlada. I Obama može sebi pripisati da je s tim ciljem pokušao da za unaprjeđenje odnosa učini sve što je mogao. Ipak zbog njegove ponude za obnavljanjem odnosa sa Rusijom 2009. godine nisu ga napadali žestoko samo republikanci. I Putin ga je odbio.

Iz Obaminog ugla je aneksija Krima bila samo kapljica koja je prelila čašu. Konsekvenca: od sada će Washington tretirati Rusiju u skladu sa njenim stvarnim značenjem na svjetskoj sceni - kao regionalnu silu, ali ne kao globalnog konkurenta SAD-u.

Obamina analiza pogađa suštinu. Bez obzira na to kojim mjerilima se određuje status svjetske sile: Rusija ne igra u ligi sa SAD-om.

Bez konkurencije

Ruski brutonacionalni proizvod u 2012. godini odgovara brutonacionalnom proizvodu SAD iz 1981. godine. U posljednjoj rang listi globalne konkurentnosti Rusija zauzima 64. mjesto, ispred Šri Lanke, dok su SAD na petom mjestu. Na ljestvici korumpiranosti Transparency Internationala Rusija se nalazi na 127. mjestu, a SAD na 19. I kada je riječ o broju prijavljenih patenta SAD su daleko ispred. Tako deset puta više prijavljenih patenata dolazi iz SAD nego iz Rusije.

I u vojnom smislu Rusija - a to naravno važi i za svaku drugu zemlju svijeta - ne igra u istoj ligi sa Washingtonom. Američki izdaci za vojsku su veći od zajedničkih troškova deset narednih zemalja na ljestvici država koje najviše izdvajaju za vojsku. Globalna rasprostranjenost i sposobnosti američkih vojnih snaga su bez konkurencije.

Ipak i kada se promatraju socijalni i društveni aspekti - koji trenutno nisu jača strana SAD-u - Rusija stoji znatno lošije. Smrtnost dojenčadi je veća, životni vijek mnogo manji nego u SAD-u. Posljednjih godina je čak Rusiji pošlo za rukom da pretekne SAD kada je riječ o nejednakosti zarada pri čemu je u SAD-u ta nejednakosti veća nego u svim drugim industrijskim zemljama.

Pristojan izbor riječi

Ovi indikatori, povezani sa demografskim problemima Rusije i dramatičnim smanjenjem interesne sfere zemlje nakon pada Berlinskog zida, sasvim jasno pokazuju sljedeće: Obama ima pravo. Iako to Rusi ne žele rado čuti, Obama je čak pokazao i suzdržanost. Zaista prosto bi bilo da je Rusiju označio kao silu na zalasku.

Procjena američkog predsjednika, da Rusija prijetnjama i mjerama protiv svojih susjeda ne pokazuje znak jačine nego slabosti, je ispavna. Činjenica da je Vladimir Putin mislio da pod prijetnjom nasiljem mora pripojiti mali Krim sa njegovim vojnim bazama, bio je prije akt iz očaja nego znak globalne jačine.

Poruka iz Moskve

U današnje vrijeme se borba za svjetsku silu ne vodi više vojnim, nego ekonomskim putem. Ukoliko jedna sila želi pokazati moć onda je slanje trupa posljednji izlaz: ona naime ima još brojna druga oružja u svom arsenalu. To važi za SAD, ali ne i za Rusiju. Da bi se Putin privolio na razmišljanje, Washington se mora pobrinuti samo za to da Mastercard i Visa blokiraju kreditne kartice klijenata Moskovske banke koja je omiljena kod ruske elite.

Poruka je bila jasna: sa samo jednim klikom Washington može pogoditi Kremlj i njegovo vodstvo tamo gdje zaista boli: u njihove novčanike. Budućnost će pokazati hoće li to Putin ovaj put razumjeti. To je ne samo u njegovom vlastitom interesu, već i u interesu njegovog naroda i njegovih susjeda. Još jednu šansu vjerojatno neće dobiti.

Autor: Michael Knigge

Odgovorna urednica: Jasmina Rose