Putovanje u spostvenoj režiji

Možda je Gregor Gizi zaista mislio da bi mogao da bude kao neka vrsta goluba mira u Moskvi. On želi da doprinese deeskalaciji, najavio je predsjednik poslaničkog kluba Ljevice na kongresu stranke u nedjelju, sa nepogrješivim smislom za efektno insceniranje. Onda je odlebdio u pravcu Moskve, ispraćen glasinama da čak ima zakazan sastanak sa Vladimirom Putinom.

Antizapadna tradicija

Međutim, sastanka sa Putinom nije bilo. Protokol je političaru njemačke opozicije kao sagovornike odredio zamjenika ministra spoljnih poslova Titova i predsjednika Državne dume Sergeja Nariškina - gest koji kaže da se gost cijeni, ali da se u posjetu ne polaže nikakva konkretna nada. To da je Gizi dobrodošao gost u Moskvi, bilo je unaprijed jasno. Gizi je još ranije često kritikovao politiku Savezne vlade prema Ukrajini i bio zahvalno citiran u ruskim medijima.

Stranka Ljevice je tradicionalno kritički nastrojena prema Zapadu, posebno prema NATO. U vezi sa sukobom u Ukrajini, stranka se nedavno dogovorila oko formulacije: za eskalaciju u Ukrajini „nije u prvoj liniji odgovorna Rusija". To je kompromis, jer lijevo krilo stranke se veoma jasno pozicioniralo na strani Moskve i odgovornim za eskalaciju smatra isključivo Zapad. Političari Ljevice su ruskim državnim medijima rado potvrdili stav Moskve, po kojem su NATO i EU, uz pomoć fašista u Ukrajini, izazvali promjenu režima u cilju širenja svog uticaja.

Flertovanje sa ulogom posrednika

Kada Gizi flertuje sa ulogom posrednika u sukobu, predlaže Kofija Anana kao pregovarača, jer "bi se svi evropski političari, uključujući i mene" smatrali pristrastnim, onda to naravno može da se tumači kao oholost. I Gizi i njegovi sagovornici vrlo dobro znaju da uticaj Levice, osam odsto stranke, na njemačku spoljnu politiku, i nije baš preveliki. U najboljem slučaju, putovanje se može ocijeniti kao pokušaj da se malo uvrijedi savezna vlada - na kraju krajeva, njemački ministar spoljnih poslova je istovremeno putovao u Ukrajinu.

Gizijevu posjetu Moskvi bi vjerovatno prije svega trebalo vidjeti kao signal sopstvenoj stranci. On je ovim jasno htio da da do zanja da tumačnje krize u Ukrajini ne želi da prepusti lijevom krilu stranke. Veoma je naime vodio računa o tome da pored uobičajenih kritika upućenih EU i SAD - ni Rusiju ne oslobodi odgovornosti. U prisustvu Nariškina, predsjednika Dume, Gizi je kritikovao aneksiju Krima kao kršenje međunarodnog prava. Za razliku od nekih njegovih kolega iz stranke, Gizi zna da bi zagrljaj Putinovog konzervativno-nacionalističkog režima, na kraju mogao da uguši njemačku Ljevicu .