Ratko Mladić: Neugodni svjedok za Srbiju

Zdepasti Ratko Mladić je nekada bio narodni heroj. Danas bi ga većina Srba rado vidjela na optuženičkoj klupi pored Radovana Karadžića i ostalih. Sve dok se Mladić slobodno kreće, Srbiji je zatvoren put koji je vodi u EU a time i privredni napredak. Mladić to razumije i svoje sunarodnjake drži kao taoce.

Kao i Radovan Karadžić, Ratko Mladić se često anonimno krio u stanovima u Novom Beogradu. Njegovo skrivanje pomažu mnogi. Mladić ima moćne pomagače: stare prijatelje iz vojske, lokalne političare i biznismene.

Velika mreža pomagača

Najozbiljnija opasnost za Ratka Mladića da će biti uhapšen je bila u maju 2002. godine. Tadašnji premijer Srbije Zoran Đinđić je, da bi Srbiju približio EU, razmatrao Mladićevo hapšene što je bio nepopularan korak. Nekoliko dana kasnije, Zoran Đinđić je ubijen. U to vrijeme, dakle kada je izvršen atentat na Zorana Đinđića, Mladić se skrivao u kući jednog od prijatelja koja se nalazi u predgrađu Beograda u blizini aerodroma.

Nakon hapšenja srbijanskog diktatora Slobodana Miloševića 2001. godine, Mladić se prije svega skrivao u kasarnama. Osim toga, do početka 2006. godine je samo u Beogradu na raspolaganju imao sedam apartmana.

Ratko Mladić je u vojnim bolnicama u Beogradu zbrinjavan tri puta. Bivši direktor bolnice, kasnije ministar odbrane Zoran Stanković, ubraja se u bliske saradnike Ratka Mladića. Stanković je bio prisutan i na sahrani Mladićeve kćerke Ane koja je umrla 1994. godine u 23 godini života. Mladić ne vjeruje da je ona izvršila samoubistvo. On je uvjeren da se radi o ubistvu.

"Da li je hapšenje ratnog zločinca vrijedno života jednog vojnika?“

Mladić nikada nije prestao održavati kontakte sa vladom u Beogradu. Vojni savjetnik Vojislava Koštunice, Aca Tomić, sa Ratkom Mladićem se nekoliko puta sastajao na parkingu na autoputu Beograd-Niš.

28. juna 2004. godine je Mladić bez ikakvih problema boravio u Han Pijesku gdje je prisustvovao svečanosti povodom Dana armije na kojoj je slavljen kao heroj. Četiri dana kasnije su pripadnici međunarodnih mirovnih trupa boravili na tom mjestu. Međutim, Mladić se već odavno tu nije nalazio. Britanski general David Leakey je u izjavi za magazin „Spiegel“ rekao da su informacije kasno stigle, ali i dodao: „ Mladićevo hapšenje je veliki rizik. Moramo se zapitati: Da li je hapšenje ratnog zločinca vrijedno života jednog vojnika?“

Mladićevo hapšenje se godinama ne spriječava samo iz patriotskih razloga. Tu su i nacionalni interesi. U Srbiji postoji bojazan da bi Mladić pred sudom u Hagu mogao otkriti koliko je srbijanska vlada upletena u ratove u BiH i Hrvatskoj.

Da li Mladić zna previše?

Ukoliko se dokažu optužnice da je bivši načelnik Generalštava Vojske Jugoslavije Perišić znao za napade na Srebrenicu i planirani masakr, da je podržavao napade na civile u Sarajevu i naoružavao vojsku bosanskih Srba, mogla bi uslijediti nova optužnica BiH protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde. Beograd bi, u slučaju da bude proglašen odgovornim, BiH morao platiti odštetu u iznosu od nekoliko milijardi dolara što bi zemlju, sa velikim nedostatkom finansijskih sredstava, dovelo do potpunog kraha.

Međutim, Ratko Mladić se već pripremio za slučaj hapšenja. Prema navodima njegovih starih saboraca, Mladić godinama sa sobom nosi otrovnu pilulu koji bi popio ukoliko dođe do opasnosti. Mnogi Srbi se nadaju da će general svoje patriotsko obećanje izvršiti za dobrobit svoje zemlje.

Autor: Renate Flottau, magazin "Der Spiegel"

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić