Razjedinjenost institucija usporava traganje za nestalima

Bez obzira što je do sada, ne samo u BiH već i u cijeloj regiji, pronađeno i identifikovano 70 odsto nestalih u proteklom ratu, porodice neće biti zadovoljne dok se ne nađe i posljednje tijelo. Priča Milijane Bojić, koja je izbjegla iz Sarajeva u Banjaluku početkom rata i koja je izgubila šest članova porodice, do danas nije završena. Još traga za posmrtnim ostacima tri brata čiji su samo dijelovi tijela do danas pronađeni: "Znam šta to znači tragati, ne spavati, razmišljajući o tome gdje se nalazi taj neko ko je dio vaše krvi, vaše porodice do koga ne možete da dođete. Posebno znam kako je majkama, jer imam majku od 84 godine koja sanja o tome da nađe lobanju svog sina i stavi je tamo gdje pripada, gdje joj je mjesto, da i ona može mirno da sklopi oči".

Skeleti stoje već 15 i više godina

Milijana Bojić je i na čelu područne kancelarije u Banjaluci Instituta za nestala lica BiH. Iako Institut ima rezultate u svom dosadašnjem petogodišnjem mandatu, problem je ipak nemar države kao i nedostatak kvalitetnih informacija, potvrđuje član kolegija direktora Instituta, Milutin Mišić. Tvrdi da je samo u kosturnicama širom BiH preko 3.500 neidentifikovanih tijela: "Jasno je da proces traje predugo, određena tijela su tu po 15 i više godina. Problem traženja je nedostatak kvalitetnih informacija, a one se ne mogu dobiti dok sve institucije u lancu ne budu uvezane u jedan potpun zatvoren proces."

Razjedinjenost institucija ogleda se i u činjenici da na području RS djeluju timovi za traženje nestalih lica i udruženja koja okupljaju porodice nestalih, koje od samog početka osporavaju rad Instituta. Oni tvrde da se Institut ne bavi srpskim žrtvama, iako u ovom tijelu sjede ljudi koje je predložila upravo RS. Nedeljko Mitrović, predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i nestalih civila RS, kaže da je od formiranja Instituta intenzitet identifikacije tijela smanjen, jer je, ističe, na sceni politikantstvo i nelegalan rad: "Institut, kad vrši ekshumacije za koje se pretpostavlja da su iz RS, mi ne znamo ko se ekshumira. Voze se u Federaciju BiH umjesto da se voze u spomen kosturnicu ovdje u RS. Jer onda se iza toga krije mogućnost manipulacije, prikrivanja ratnih zločina."

Nema kadrova

Mitrović kaže da predstavnici porodica nestalih iz RS neće prisustvovati današnjem centralnom obilježavanju Međunarodnog dana nestalih u Mostaru jer se kako kaže to sprovodi u organizaciji Međunarodne komisije za traženje nestalih (ICMP). Ipak, ova međunarodna organizacija, koja ima za cilj koordinaciju između svih strana u procesu, do sada je pružila veliku finansijsku podršku u procesu DNK identifikacija. Šefica kabineta direktora komisije za Zapadni Balkan, Klaudija Kuljuh, kaže da je težak zadatak pred vladama jer je sve manje informacija i sve je teže doći do lokacija grobnica. Problem je i nedostatak kadrova u tužilaštvima, te doktora sudske medicine bez kojih nema obrade posmrtnih ostataka: "Čak da uzmemo hipotetički da se pronađe 98 posto, imaćete dva posto nezadovoljnih. Prema tome porodice su nezadovoljne i smatraju da treba ubrzati proces. I koliko god toga da je urađeno, a jeste, još je mnogo posla."

Zašto da neko zloupotrebljava kosti

Zbog svega ovoga Milijana Bojić sa početka priče apeluje na sve, da ukoliko znaju za lokaciju grobnica da jave nadležnim institucijama: "Kada je laboratorija ovdje otvorena ja sam dala krv želeći da lobanju i ostatak skeleta svog rođenog brata pronađem i sahranim, kao i brata od strica, jer mislim da bi bilo tužno da njegova lobanja stoji u nekoj hali za identifikaciju, a da se ne zna čija je ili možda da je neko zloupotrebljava."

Problema je mnogo u ovoj oblasti, od nedorečenog Zakona o nestalim, nepostojanja Fonda za finansijsku podršku porodicama, ali i Centralnoj evidenciji nestalih koja nije verifikovana. Upravo zbog toga u BiH se ne može govoriti o tačnom broju nestalih lica.

Autor: Dragan Maksimović

Odgovorna urednica: Marina Martinović