Razumni potezi Obame

Kada je predsjednik SAD Barack Obama u četvrtak (19.6.) najavio svoje poteze u Iraku, uradio je to bez namjere da uvjeri republikance poput Johna McCaina da i on može voditi politiku "čvrste ruke". Obama je prije svega pokušao da prenese svojim sugrađanima poruku kako neće biti neželjenog proširenja vojne misije u Iraku. Američki građani su zabrinuti da bi 300 vojnih savjetnika koje će Vašington poslati u Irak, nešto kasnije mogle pratiti i kopnene snage američke armije.

Obama je oprezan kada je riječ o zbivanjima na Bliskom Istoku. Čak i u slučaju jasnih i odlučnih izjava, poput one o "crvenoj liniji" za sirijskog diktatora Asada, slijedilo je djelovanje koje su mnogi opisali kao oklijevanje. Međutim, za razliku od svog prethodnika u Bijeloj kući, Obama je brzo shvatio da su veće šanse da će svojim djelovanjem samo pogoršati, a ne poboljšati situaciju. On zna da bi svaka odluka u korist jedne od brojnih političkih i religioznih grupacija u Siriji ili Iraku, mogla imati fatalne posljedice.

Šta bi se desilo kada bi izašao u susret zahtjevu iračkog premijera al-Malikija i podržao ga naredivši zračne udare? SAD bi na taj način protiv sebe okrenule sunitsku manjinu u Iraku. To bi pokopalo i proglašeni cilj SAD - uspostavu vlade Iraka koju bi činili predstavnici svih religioznih i političkih grupa.

Obama, dakle, može biti samo na gubitku. Ovdje nema klasičnih "dobrih" i "loših" momaka, što su Amerikanci do sada obično instiktivno tražili u sličnim prilikama. Zbog čega bi Obama naredio zračne napade, ako nema saznanja o tačnim pozicijama snaga i mogućim ciljevima napada? Nakon povlačenja američke armije iz Iraka 2011. Pentagon je ostao bez važnih informacija o vojnim aktivnostima u toj zemlji. Kao što je predsjednik to ovog četvrtka i rekao, on je iračkom premijeru tada ponudio da dio američkih trupa ostane u toj zemlji, pod istim uslovima pod kojima to čine širom svijeta.

Neki republikanci smatraju da bi mogli izvući korist iz svega i prebacuju Obami da je on odgovoran za haos u Iraku. Što se tiče američke uloge u svemu tome, jasno je međutim, da odgovornost leži na jednom bivšem predsjedniku iz njihove stranke, tu ne pomaže iskrivljivanje istorije. Stoga je politički oportunizam kada jedan od glavnih arhitekata iračkog rata, bivši potpredsjednik Dick Cheney, Obamu naziva slabićem, pa čak i "glupanom". Na pitanje šta SAD mogu učiniti da odista poboljšaju situaciju na terenu od takvih obično dolaze samo prazne fraze. Obama nije glup, a nije ni kriv za haos u Iraku. On je prije svega razuman političar koji s obje noge stoji na zemlji.