Rekordnom brzinom na najviše planine svijeta

Nepalac Nirmal Purja, „Nims" kako su ga zvali drugovi u vojsci, još uvijek zapada u vojnički žargon: „Uvijek stojim snažno i hrabro na bojišnici, moja misija, moja vizija i moj cilj je jasan." Svih 14 planina viših od 8.000 metara na našoj planeti u sedam mjeseci: to je sebi kao zadaću dao ovaj bivši elitni vojnik britanskih postrojbi. 36-godišnjaku je uspjelo da ostvari taj cilj za nešto više od šest mjeseci.

Njegov pohod je počeo  23. travnja/aprila ove godine kad se uspeo na Annapurnu (8091 metar), a ovog utorka se sa svojim šerpama uspeo na Shishapangmu (8027 metar) na Tibetu. „Misija ispunjena", piše na njegovoj stranici Facebooka „Project Possible" – kako je Purja nazvao svoj rekordni poduhvat. U 8 sati i 58 minuta je stigao na vrh sa svoja tri pomoćnika. Ovo je bila posljednja planina, koja mu je nedostajala, ali i koja mu je izazvala najviše problema.

Jer zapravo je kinesko-tibetska uprava ove ovo brdo zatvorila za posjetitelje ove jeseni. Razlog kojeg su naveli je bila „sigurnost", ali mnogi vjeruju kako su se vlasti Kine bojale nečeg sasvim drugog: ove godine Kina slavi 70. obljetnicu postojanja i na njihov praznik 1. listopada/novembra se strahovalo od nemira na Tibetu, području kojeg je NR Kina praktično okupirala 1950.

„Ma to je nemoguće"

Vlada Nepala je apelirala na Kinu neka u slučaju Purje naprave iznimku, a i mnogi prijatelji planina i sljedbenici Purje preko socijalne mreže su pisali Pekingu neka ga ipak pusti na Shishapangmu kako bi postigao ovaj rekord. Iskustvo je pokazalo da takvi apeli i pozivi vladi Kine završe u smeću, ali ovaj put dogodilo se iznenađenje: pokrajinske službe kineskog Tibeta su doista izdale posebnu dozvolu Purji, doduše tek nakon što budu završene svečanosti oko proslave državnog praznika. Tek tada se otvorio put za njegov rekord.

Kad je Purja koncem 2018. objavio svoju nakanu, jedva da je itko vjerovao da je to moguće. Ne samo zato jer je baš svaka od tih planina ogroman izazov i na neke od njih je prvi put kročila ljudska noga tek u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Nego i zato jer se samo četrdesetak planinara uspjelo uspeti se na sve njih: prvome, Reinhold Messneru iz Južnog Tirola je zato trebalo preko 16 godina, do sad najbrži je bio Južnokorejanac Kim Chang-Ho, a i njemu je trebalo sedam godina i deset mjeseci. A Purja to hoće za samo sedam mjeseci? I odakle mu novac?

Za uspon na takve vrhove nije potreban tek par dobrih cipela i nešto malo konopa. To su golemi i veoma skupi logistički poduhvati. „Jedan financijski rizik se redao za drugim", priznaje kasnije i Nims Purja. Prvo je uzeo još jedan hipotekarni kredit na svoju kuću i sav novac uložio u projekt. To nije bilo niti izdaleka dovoljno: očajnički je tražio pokrovitelje, sakupljao novac preko interneta. Neke od uspona je tako pretvorio i u komercijalni poduhvat: poveo je sa sobom i „turiste" koji su plaćali ekspediciju. „Uspinjati se na osam tisuća je skup sport", priznao nam je i Purja u lipnju/julu kad se već popeo na šest takvih planina, ali je opet ostao bez novca. „Uzmi ekspediciju na jedan vrh - to košta oko 50.000 funti (56.000 eura) i onda to pomnoži sa 14!"

„Ja nisam ovca, ja sam lav!"

Ali nekako je Purja uvijek uspijevao namaći novac jer je u tome vidio i borbu u koju se upustio: „Nastavit ću dok ne uspijem. Nisam došao na ovaj svijet da bi bio poražen. Ja nisam ovca koja čeka da je pokupe pastiri. Ja sam lav i odbijam uopće razgovarati sa ovcama, ići sa njima i spavati. Ne želim slušati one koje kukaju i žale se, jer njihova bolest je zarazna. Oni se mogu priključiti ovcama. Klaonica poraza nije moja sudbina."

U Guinnessovu knjigu rekorda je Purja već prije dospio: 2017. se u samo pet dana uspeo na tri planine od preko osam hiljada metara: Mount Everest (8850 metara), susjedne Lhotse (8516 metara) i Makalu (8485 metara). Inače je Purja i među planinarima bio nepoznat. Uopće, planinarenje nije bilo nešto sa čime je živio od rođenja. Nepal jest zemlja uz „Krov svijeta" gdje je i većina od ovih planina od preko 8.000, ali Purja je rođen u pokrajini Chitwan uz granicu sa Indijom, „najravnijem području u čitavom Nepalu", kako šaljivo kaže.

Sa 20 godina je stupio u britansku vojsku u njihov legendarni odjel Gurka (ime su dobili još u doba kraljevine Gorkha koje se do početka 20. stoljeća prostiralo preko područja današnjeg Nepala). To je već tradicionalan način ovim izuzetnim borcima i vojnicima zaraditi novac za spokojnu starost, a Purja tu nije bio iznimka. Šest godina kasnije je primljen u Special Boat Service, pomorsku službu britanskih specijalaca svjetskog glasa. Nakon šesnaest godina službe je početkom 2019. okončao svoju vojnu karijeru i posve se posvetio svom „Project Possible".

Helikopteri, ali ipak i nešto izuzetno...

Isprva je svijet „čistih" planinara bio razočaran metodama koje je koristio Purja: u Nepalu nije oklijevao koristiti helikopter kako bi što prije dospio do bazičnog logora za uspon na drugu planinu. Ponegdje se uspinjao rutama koje su već odavno pripremljene za posjetitelje i turiste. Dok se to među planinarima dijelom smatra i pitanjem časti, Purja nije oklijevao i negdje na 7.000 metara visine posegnuo je za bocama sa kisikom. A povrh toga je na gotovo svim usponima imao i čitavo mnoštvo svojih zemljaka, šerpa koji su mu pomagali.

No takve kritike su postepeno umukle: svatko je morao priznati kako Nirmal Purja čini nešto doista izuzetno. Tako je popravio i svoj rekord na trojac oko Everesta na samo 48 sati i 30 minuta, iako je na Mount Everestu dospio u zastoj od mnoštva ekspedicija koje su željele doći na najvišu planinu svijeta – njegova fotografija kako čeka u gužvi je obišla svijet.

Na Dhaulagiriju (8167 metara) ga je zateklo tako loše vrijeme da su drugi planinari radije ostali u svojim šatorima: Purja i njegova ekipa je bila jedina koja se tamo uspela ove sezone. Kasnije, slično je bilo i na K2 (8611 metara) u Pakistanu, druga planina po visini na svijetu. Mnogi su tamo već pokupili šatore i otišli, vjerujući kako ove godine neće biti uspona. Ali Purja je krenuo i njegov tim je prokrčio put do vrha. Njegovim stopama je kasnije krenulo još tridesetak planinara. Onako sasvim uz put, Purja je na svojim usponima sudjelovao i u četiri spasilačke akcije.

Što je recept za njegov uspjeh? Nirmal Purja tu uopće ne dvoji: „Čvrsto sam uvjeren kako je sve u životu moguće samo uz odlučnost i pozitivni pristup. Bio sam odlučan i bio sam pozitivan i uvjeren da to mogu." Ovaj rekord sa 14 planina je to i pokazao. A to neće biti sve: preko socijalne mreže svojim sljedbenicima poručuje „Vjerujte mi, prijatelji, ovo je tek početak."

„Projekt Possible" Nirmala Purje

Annapurna, 23. travanj 2019.
Dhaulagiri, 12. svibanj 2019.
Kangchendzönga, 15. svibanj 2019.
Mount Everest, 22. svibanj 2019.
Lhotse, 22. svibanj 2019.
Makalu, 24. svibanj 2019.
Nanga Parbat, 3. srpanj 2019.
Gasherbrum I, 15. srpanj 2019.
Gasherbrum II, 18. srpanj 2019.
K2, 24. srpanj 2019.
Broad Peak, 26. srpanj 2019.
Cho Oyu, 23. rujan 2019.
Manaslu, 27. rujan 2019.
Shishapangma, 29. listopad 2019.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android