Ruska avgustovska kletva

Doduše niko u Rusiji ne može preuzeti odgovornost za vremenske uvjete i najveće temperature koje su registrirane u ovom stoljeću, ni predsjednik Medvedjev, ni premijer Putin. Ipak ovogodišnja avgustovska kriza pokazuje ne samo široko rasprostranjenu nekompetentnost ruske birokratije, nego i opće nedostatke političkog sistema u zemlji.

Sigurno je da su Dmitrij Medvedjev i Vladimir Putin naučili nešto iz ranijih katastrofa. Od početka krize ruska televizija pokazuje neumorni angažman obojice. Predsjednik Medvedjev pri tome je, što je medijski vrlo učinkovito, izdao stroge upute svojim najvišim službenicima. Premijer Putin je osim toga veoma prisutan na ugroženim područjima pri čemu žrtvama požara obećava brzu pomoć. On je čak, naravno uz veliku medijsku pratnju, dva puta sjedio na mjestu ko-pilota u avionu za gašenje požara. Ruski državni vrh više ne pravi greške kao što je to bio slučaja prilikom potonuća podmornice Kursk prije deset godina. Tada se tek izabrani predsjednik Putin našao na meti kritika jer nije smatrao za shodno da zbog nesreće treba prekinuti odmor i jer se na zvaničnu reakciju dugo moralo čekati.

Za greške će platiti drugi…

Takav lapsus Medvedjev i Putin ipak više ne prave. Stoga se također ne može ni računati sa tim da će njihov politički imidž dugoročno trpjeti. Cijenu zbog činjenice da su se uobičajeni ljetni požari pretvorili u ogromnu krizu platiti će nižerangirani službenici. Njima će biti pripisana krivica zbog loše provedenih preventivnih mjera, nedostatka opremljenosti pojedinih službi i loše informacione politike.

U tom smislu će biti zanimljivo vidjeti samo da li će se moćni gradonačelnik Moskve, Juri Luškov, naći pod pritiskom s obzirom na činjenicu da je unatoč nesnošljivom smogu u glavnom gradu tek nakon odugovlačenja odlučio prekinuti svoj odmor. Pa ipak, aktualna krize ne ide samo na konto individualnih grešaka pojedinih birokrata. Ona u osnovi pogađa srž političkog sistema koji je nastao pod Putinovim upravljanjem: iznimno centralizirani sistem ne daje odgovornima na regionalnom i lokalnom nivou dovoljno slobode u upravljanju, niti dovoljno financijskih sredstava. Osim toga guvernere ne biraju građani, već ih postavlja predsjednik. Kada je riječ o važnim odlukama regionalni lideri tako čekaju na upute iz Kremlja.

K tome dolazi i sklonost birokratskog sistema ka korupciji jer nedostaje javna kontrola. Za to su naime potrebni slobodni mediji i neovisno pravosuđe. Da i sam Putin nema povjerenja u birokratski sistem govori činjenica da je naredio instaliranje videokamera kako bi preko interneta mogao kontrolirati obnovu kuća. Ipak važnije od instaliranja kamera bilo bi provođenje sveobuhvatnih strukturalnih promjena u cilju političke modernizacije Rusije. Za nadati je se da bi tada i priča o „avgustovskoj kletvi“ mogla pasti u zaborav.

Autor: Ingo Manteufel/ Zorica Ilić

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić