Ruska prijestonica AIDS-a
28. novembar 2018
Vjetar prodire do kostiju. Prolaznici uzdižu svoje kragne. Cigareta u rukama jednog tinejdžera ne želi se zapaliti. Vjetar utrnjuje plamen. Njegova ruka drhti od hladnoće. Čak se i pas, hodajući sitnim brzim koracima, smrzava. Jedini koji se ovog hladnog novembarskog dana ne smrzava je Lenjin.
Bivši komunistički vođa sa svog visokog postolja veličanstveno posmatra istoimeni trg, gledajući preko glava prolaznika, preko svega što se nalazi ispod, kašljanja, pušenja i smrzavanja. Kao da ne želi znati ništa o bijedi. A i zašto bi trebao? On gleda ravno u budućnost, na mozaike koji veličaju život socijalističkog realizma na socijalističkom zdanju preko puta. On gleda na Dom kulture, gradsku dvoranu Severouralska.
Pjesme protiv ... AIDS-a
"Živjela Komunistička partija!" – odjekuje sa bine kroz dvoranu. Nekolicina žena u srednjim četrdesetim godinama srčano se zaklinju na nakrivljenu Lenjinovu zastavu i počinju pjevati. To su pjesme iz njihove mladosti, o njihovoj domovini , o budućnosti, pjesme protiv ... AIDS-a.
"Ovaj familijarni koncert je također jedna mjera u borbi protiv HIV-a", kaže uvjerljivo Svjetlana Batraeva. Govori i smije se. "Da, mi mladima želimo prenijeti vrijednosti starijih generacija i pomoći im da razumiju šta je ljubav i šta je ljubav prema domovini. O tome je riječ u ovim komunističkim pjesmama. I ovo pripada prevenciji HIV-a." Ja se nadovezujem:" Kao i primjer kako se ne inficirati HIV-om? " Batraeva odgovara:" Da, naravno, to treba da bude uzor. Stariji ljudi znaju kako se ispravno živi i voli."
Severouralsk je uspavani mali gradić na sjeveru ruske regije Ural. Udaljen je 480 kilometara od velikih gradova Jekaterinburga i Perma. U njemu nema aerodroma i vozovi ne dolaze u njega. Jedina veza s vanjskim svijetom su taksiji ili minibusi. Osam sati traje vožnja do Perma i Jekaterinburga.
Grad je labirint od sivih socijalističkih zdanja, ispred šumovitih brežuljaka Uralskih planina. Iza tih fasada živi 26 hiljada ljudi. Većina njih živi od rudarstva. Stopa nezaposlenosti u Severouralsku je 3,28 posto i veća je od prosjeka u Rusiji. Ovdje se i dalje eksploatiše nalazište vrijednog aluminijskog boksita i to je takozvani mono-grad sa velikim postrojenjem kao glavnim poslodavcem.
Prijestonica HIV-a
No, ta slika zavarava. Jer iza tih montažnih fasada godinama vlada prava epidemija HIV-a. Svaki 25-ti stanovnik Severouralska je inficiran smrtonosnim virusom. Prije par godina je ovaj grad na sjeveru Urala dospio na naslovnice svjetskih medija. Tako je Severouralsk sebi priskrbio neomiljenu titutlu ruske HIV prijestonice. Još gori od broja HIV pozitivnih je njihov stav jednih prema drugim. Ovdje u Severouralsku počela je i druga faza epidemije HIV-a u Rusiji. HIV je postao opasnost, ne samo za takozvane rizične grupe, već i za cijelu populaciju.
Želim saznati kakva je svakodnevica ljudi koji boluju od HIV-a. Ponovo smo napolju, na Lenjinovom trgu. "Ovdje je mnogo zaraženih i oboljelih", kaže jedna starija žena i dodaje: "Najbolje je oprati ruke." "I trebalo bi se vakcinisati", dodaje druga žena. "Vakcinisanje protiv HIV-a?", pitam zbunjen. "Tako nešto, ili?" Jedan korpulentni muškarac sa kožnom kapom iznosi pravu istinu: "To je jedan od najvećih problema u našem gradu!"
Pitam jednog mladog pušača sa navučenom kapuljačom: "Imate li prijatelje koji su HIV pozitivni?" On hrapavim glasom odgovora: "Da, mnogo njih. Svi oni su bolesni. Polovina stanovnika grada su narkomani." Pitam ga: "Je su li oni ovisnici od droga?" "Da. Mladi ovdje nemaju šta raditi." Na uglu Doma kulture jedna mlada žena ispred sebe gura dječija kolica: "Strahujem za svoju djecu", kaže ona. Iz Doma kulture istovremeno dopiru zvuci socijalističke pjesme o Lenjinu.
Nekada je bilo bolje
Bolnica u Sjeverouralsku udaljena je samo dvije minute hoda od socijalističkog sna. To je staro klasicističko zdanje iz Staljinove ere. Sa grčkim stubovima i raskošnim nakitom. Propala, morbidna, požutjela. Nekada je bila lijepa.
Ovdje će danas biti prijavljene nove infekcije. Ovdje pacijenti s HIV-om dobivaju terapiju. Grad je u međuvremenu prepoznao razmjere katastrofe i reagira, ponosno kaže Svjetlana Batraeva. Ona je do nedavno bila je nadležna za rad s mladima i prevenciju AIDS-a u gradu. Danas radi kao novinarka. Ali ta tema još uvijek zaokuplja Batraevu. Ona svoje slobodno vrijeme posvećuje borbi protiv AIDS-a: organizira, savjetuje i izvještava. Ona me ove hladne novembarske nedjelje prati kroz svoj rodni grad.
Batraeva mi priča o besplatnim testovima krvi u mobilnim laboratorijima, koji se inače provode tačno kod Lenjinovog spomenika. Svjetlana govori o edukativnim razgovorima u preduzećima , o statistici infekcije, koja se u Sjeverouralsku pažljivo vodi. Govori o cijelom nizu mjera, zbog kojih je Sjeverouralsk postao pravi uzor za ostale ruske gradove, kao i o tome kako se taj rad isplati. Broj novih HIV infekcija pada. "Jedan od naših aktivnih radnih metoda je informiranje ljudi o tome kako se zaštititi, kako se pravilno ponašati i uošte kako pravilno živjeti. Mi promoviramo zdrav način života i vrijednosti kao što su porodica i romantične veze - umjesto seksa", kaže ova aktivistica.
Romantične veze umjesto seksa? Epidemija HIV-a u Sjeverouralsku već dugo ne pogađa samo mlade ljude, kao ni samo takozvane rizične grupe. Inače, tako je i u ostatku Rusije.
Respektiranje tradicije
"Ural i Sibir su, za razliku od ostatka Rusije, više pogođeni HIV-om", priznaje Sergej Krajevoj, zamjenik ministra zdravstva Rusije, kada ga kasnije u Moskvi pitam o situaciji u Severouralsku. "Uzrok je u devedesetim godinama. Razlozi su u to vrijeme bili katastrofalna ekonomska situacija, velika nezaposlenost i krijumčarenje droge. Igla jednog mladog ovisnika o drogama bila je najčešći razlog za infekciju. Međutim, to se promijenilo. Danas je više od polovice zaraženih u četrdesetim godinama. Oni se inficiraju tokom seksa", kaže Krajevoj.
Šta ovaj visoki dužnosnik misli o vrijednostima porodoce i romantičnoj ljubavi kao prevenciji od HIV-a? "Zdrava porodica je u svim kulturama i zemljama velika prednost ", smije se Krajevoj. "Ali, naravno, samo to nije dovoljno. Najvažnije je informiranje o načinima infekcije, o terapiji i tolerantnom odnosu prema onima koji su HIV-pozitivni. Ti ljudi ne predstavljaju opasnost za članove svojih porodica u svakodnevnom životu." "Naravno da ne, samo ako tokom seksa koristite kondome", dodajem i pitam: "Zašto se nigdje u Rusiji ne mogu vidjeti plakate sa ovim veoma jednostavnim načinom prevencije? Kao u Berlinu, na primjer, gdje na autobuskim stanicama možete vidjeti prizore prezervativa koji govore: ‘Ne daj priliku AIDS-u!‘" Ministar tada ozbiljno odgovara:"Mi nemamo ništa protiv javnog korištenja mehaničke zaštite." Nakon pauze, precizira:" ... sa kondomima. Kod nas se u televizijskom programu emitiraju reklame Durex-a na temu HIV-a. Ali se, ako stvarno želite biti slobodno društvo, trebaju poštovati kulturne i religijske tradicije jedne zemlje."
A kako izgleda njegovanje kulturoloških tradicija slobodnog društva, naučio sam o Severouralsku u Domu kulture. U ranim poslijepodnevnim satima, nakon tri sata trajanja, familijarni koncert završava i njegovi posjetioci se vraćaju u svoje domove iz sovjetskog perioda.