Sajam umjetnosti "Art Bazel"

Ako je suditi po učesnicima sajma u Bazelu onda se svijet sastoji od milijardera i bilijardera. Bogati Amerikanci i Rusi ostavljaju prazna prodajna mjesta. Štimung je pomalo histeričan. Kupci se tiskaju ispred izloženih djela. Na primjer pred djelima Pabla Pikasa, za čije je ulje iz 1960. jedan evropski kolekcionar dao 15 miliona dolara. Pikaso je i inače omiljen kad je riječ o ulaganju u umjetnička djela. Čak 23 galerije nude njegova djela. Endija Vorhola međutim nudi 28 galerista.

U Bazel dolaze trgovci i kolekcionari iz Italije, SAD, koji inače uopšte ne dolaze u Njemačku. Ne idu čak ni u Berlin. A ovdje su svi došli, da ne povjerujete, došli su iz 'MoMe', Metropolitena , Umjetničkog instituta iz Čikaga…. svi su došli da kupuju. Možda se to događa zbog činjenice da je dolar tako jak. Ovdje možete da sretnete međunarodnu umjetničku publiku, koja ne dolazi na njemačke sajmove umjetnosti, ne moramo da se pravimo da je suprotno“, priča jedan od posjetilaca

Euforija

Tomas Cander je jedan od osam fotogalerista na „Art Bazelu“. Njegov štand je istovremeno i muzejska izložba. Svake godine postoji glavna tema, galeristi putuju kroz Evropu i SAD kako bi pronašli rijetka umjetnička djela koja se uklapaju u koncept. Bernd i Hila Bečer, Volker Evens, Tomas Struth, Luis Balc rade u serijama, istražuju stvarnost u kojoj će predstaviti umjetnička djela. Upravo to interesuje Tomasa Candera i to ga je i inspirisalo za ovogodišnji štand. Naravno da umjetnici nisu pridošlice u ovom poslu i njihova djela su veoma omiljen cilj za investiranje. Shodno tome štand je već prvog dana bio gotovo rasprodat.

Za galeriste, sajam „Art Bazel“ predstavlja kombinaciju „Dana D“ i spektakularne žurke. Prinuđeni su da veoma brzo reaguju, adrenalin je podignut:

„Juče smo bili ovdje u deset sati i do osam naveče nisam imao pauzu, bez prestanka sam pričao. To ne možete da radite svih pet dana jer se naveče održavaju drugi događaji, ali kada ovako uspješno startujemo onda nas euforija nosi u sljedeći dan. Nedjelju dana poslije Bazela ja izgovaram rečenicu: Ja ne mogu više.“

Autorke: Sabine Eolce / Željka Bašić-Savić

Odgovorni urednik: S. Tanović