Sami A. je deportovan u Tunis
17. juli 2018
Njemačka štampa debatuje o slučaju jednog selefije koji je deportovan u Tunis premda je postojala odluka njemačkog suda da to ne smije da se čini. Sumrak pravne države – tako slučaj komentarišu mnogi listovi.
Sami A. je na studije u Njemačku došao iz Tunisa još 1997. godine. Istražitelji smatraju da je 1999. i 2000. bio u talibanskom kampu u Avganistanu, da je čak spadao među tjelohranitelje Osame bin Ladena, ali istraga nije odvela do dokaza. Tako je Sami A. od 2000. ponovo živio u Njemačkoj, kreće se u selefijskom miljeu, te je 2006. tražio azil jer nije imao drugi osnov boravka.
Premda je zahtjev odbijen, sud u Diseldorfu je stopirao deportaciju u Tunis jer tamo osobi prijeti mučenje i nečovječno postupanje. Ured za migracije i izbjeglice pokušava da ga izbaci još jednom, 2014. godine, tvrdeći da su se uslovi u Tunisu poboljšali nakon smjene režima. No, njemački sudovi stvar opet vide drugačije.
Hronika ovog slučaja se zgusnula u posljednjih mjesec dana. Policija u Sjevernoj-Rajni Vestfaliji privodi Samija i u saradnji sa Uredom za izbjeglice – koji je pod nadležnošću Saveznog Ministarstva unutrašnjih poslova – planira deportaciju. Sud zahtjeva da se deportacija ne obavlja do pravosnažne odluke, ali A. ipak biva avionom odvezen iz zemlje. Taj potez su pozdravili vodeći političari demohrišćana, uključujući ministra unutrašnjih poslova Horsta Zehofera. Policija tvrdi da sudska odluka nije stigla na vrijeme u pisanoj formi.
Upravni sud u Gelzenkirhenu je saopštio da je deportacija „grubo protivpravna“ i da krši „temeljne principe pravne države“. Sud je naložio da se Sami A. „bez odlaganja o trošku Ureda za strance vrati u Saveznu Republiku Njemačku“.
U intervjuu za tabloid Bild koji je dao iz Tunisa selefija je optužio njemačke službe za „otmicu“ tvrdeći da su dobro znali da sud ne dozvoljava deportaciju. „Čist je rasizam da sam deportovan iz Njemačke samo zato što me ministar unutrašnjih poslova nije htio u zemlji“, rekao je on.
Liberalni list „Franfurter rundšau“ objavio je komentar u kojem ministra Zehofera označava opasnim po pravnu državu. „Naravno da svi hoće da se otarase takvog čovjeka. Ali koju cijenu smo spremni da platimo? (…) Ko se ponaša poput institucija u slučaju Samija A, ko očito zavlači pravosuđe i to politički prikriva, tog boli briga za pravnu državu koju tobože brani.“
Teško je, dodaje list, podnijeti ukoliko tip poput Samija A. bude vraćen o trošku poreskih obveznika da i dalje živi na njihov račun. „Ali bi teže bilo podnijeti da ovo prođe Zehoferu i kompaniji. Ukoliko posrne pravna država, u jednom trenutku ćemo svi to osjetiti na svojoj koži, ne samo došljaci.“
„Tunis nije Sjeverna Koreja“, piše nasuprot tome komentatora Augzburger algemajnea. „Trezveno posmatramo nema razloga da islamista poput Samija A, koji je navodno služio Osami bin Ladenu kao tjelohranitelj, ne bude deportovan u svoju zemlju. (…) Od prvog postupka protiv Samija A. prošlo je dvanaest godina, samo prethodnih dana je Upravni sud u Gelzenkirhenu raspravljao o tri njegove tužbe. Pravna država koja erodira ne izgleda tako.“
„Preko 300.000 odbijenih tražilaca azila podnijelo je žalbe upravnim sudovima protiv odluka – sa posljedicom da se postupci razvlače, i čak i Tunišani, Alžirci ili Marokanci godinama ostaju u zemlji prije nego što gotovo bez izuzetka moraju kući. Utoliko je važnije da se tri zemlje Magreba proglase sigurnim zemljama porijekla kako bi odbijeni tražioci azila po ubrzanom postupku mogli da budu deportovani“, piše list iz Augzburga.
Ljevičarski Tagescajtung iz Berlina piše da je Sami A. godinama, prije svega od strane tabloida Bild, u besprizornoj kampanji stilizovan u primjer propasti njemačkog sistema azila. Po sistemu, kad ovakvog ne mogu da deportuju, onda ništa ne valja. „Bez sumnje, Sami A. nije nevinašce. Može se razumjeti zašto službe bezbijednosti zaključuju da bi bilo bolje da ne živi u Njemačkoj. Ali ova zemlja se odlikuje time da nije odlučujuća potreba da se otarasi potencijalno opasnih lica. Pogotovo kada im nakon deportacije prijeti mučenje.“
List zaključuje da odluka suda da stopira deportaciju „nije ludost već normalna složenost jedne pravne države koju moramo istrpjeti. Čak i ako odluka u pojedinim slučajevima izgleda nezadovoljavajuće.“
priredio Nemanja Rujević