Samit u Vašingtonu će odrediti sudbinu svijeta

Treba zavidjeti svima koji se narednih dana okupe u Vašingtonu jer tamo će se sigurno govoriti o stvarima koje bi mogle ući u udžbenike istorije. Bez obzira na to šta da se zaključi - biće to zaključci koji će odrediti sudbinu svijeta. Isto važi i za slučaj da se dogovor ne postigne, ali o tome ne smijemo ni razmišljati.

Naravno, oni ne moraju proglasiti kraj ere kapitalizma, to se uostalom neće ni desiti. Ali, za poželjeti je da da na vrhu liste rješenja stoji ono što se u Njemačkoj zove socijalno orjentisana tržišna privreda. Mora se jasno reći - ovako više ne ide. Tržište finansija ne smije biti kockarnica. Pravilo da će "tržište to rješiti svojim zakonima" više ne vrijedi. To moraju uvidjeti i lideri Velike Britanije i SAD-a. Oni su se dosada samo smješkali kada se spomene zahtjev za veću transparentnost takozvanih hedž-fondova i rejting agencija.

Odrediti jasna pravila igre

U Vašingtonu se mora izliti temelj na kojem će se narednih mjeseci podići nova kuća na čijim ulaznim vratma piše "Svjetski finansijski sistem". Na svakom spratu te kuće moraju se na svim jezicima ispisati pravila igre. Neka od tih pravila bi mogla da glase ovako: ne smiješ biti pohlepan, ne smiješ lagati, prodaji samo ono šta možeš i da objasniš. Za mušterije koje ulaze u tu kuću treba okačiti natpis: kupuj samo ono za šta razumiješ kako funkcioniše.

Gigantska kriza u kojoj se nalazimo će valjda izazvati dovoljno jak pritisak na svjeske lidere da uvide potrebu za akcijom. Uzroke krize znamo. Znamo i da se mora uvesti jača kontrola tržišta, standardi za pravljenje bilansi poslovanja. Moraju se ukinuti takozvane poreske oaze, i to širom svijeta. Naravno da su nam i u budućnosti potrebne banke. One su najvažniji dio sistema koji funkcioniše uz pomoć novca. Ali, nedostaju nam iskreni bankari koji djeluju u službi cijelog sistema, a ne na osnovu suludih obećanja o velikom profitu.

Trebamo arhitekte, a ne vatrogasce

Za tako nešto su potrebne i nove institucije. MMF i Svjetska banka se moraju reformisati. Industrijske sile u usponu moraju dobiti mnogo veće pravo glasa. Novi nadzorni organi tržišta finansija moraju biti arhitekte, a ne da nastupaju kao vatrogasci kada se kriza već razbuktala.

Istini za volju, ova lista želja izgleda podugačka. Ali drugog puta nema: u Vašingtonu se mora doći do jasnog plana, s jasno definisanim ciljevima i rokovima. Niko ne smije biti zadovoljan time što će se eventualno postići ono što se zove najmanji zajednički nazivnik. Privremena rješenja neće biti dovoljna.