Samokritički pogled na rat

Novi pogled. To je ideja ovog neobičnog vojno-istorijskog muzeja Bundeswehra. Novi pogled na stari grad u Drezdenu koji je potpuno uništen u bombardovanju saveznika pred kraj II svjetskog rata. U centru pažnje je ugrađeni trougaoni objekat, visok 30 metara. Matthias Rogg, direktor muzeja

"Vrh konstrukcije je tačno na mjestu koje su osvijetlili britanski bombarderi kada su bacali bombe u noći između 13. i 14. februara 1945. Tada je stari grad u Drezdenu pretvoren u prah i pepeo. Ne govorimo samo o žrtvama ili počiniocima već šaljemo poruku po kojoj se na jednom mjestu ukrštaju sve linije i da su ljudi ti koji na kraju ispaštaju, svejedno na kojoj strani se nalazili, bili oni Poljaci, Nijemci ili pripadnici nekog drugog naroda..."

Poznati američki arhitekta Daniel Libeskind je ugradio objekat od čelika i stakla u istorijsku građevinu u kojoj je smješten muzej. Želio je ograditi staro zdanje i njegovu raskoš od novog. Ranije je to bila Oružarnica Saksonije, potom nacista i na kraju DDR-a. Poznati američki arhitekta pojašnjava: "Novo krilo kao da uklanja mračnu strogost starog skladišta oružja. Isto kao što je i Njemačka prevazišla stare autokratske strukture svoje istorije i izdigla se u slobodu i demokratiju u ujedinjenoj Njemačkoj."

Nasilje kao dio ljudske prirode

Takva Njemačka otvara sada moderni vojni muzej. To nije zbirka herojskih djela već samokritičan pogled na rat. Rakete su prikazane onakve kakve jesu: prijeteće. A tu su i posljedice njihovog dejstva: proteze za ruke i noge koje su amputirane u ratu. Muzej želi da uplaši i isprovocira. U jednom od staklenih pregradaka muzeja terensko vozilo Bundeswehra, uništeno bombom u Afganistanu. „Možda je to provokacija ali mi samo pokazujemo misiju onakvu kakva jeste. Mnogi kažu da su sada misije još opasnije. Mi smo se iskreno dotakli te teme", kaže Matthias Rogg, direktor muzeja.

U iskrenost spada i jasno imenovati odgovorne za misiju u Afganistanu. To je njemački parlament Bundestag, koji je prije deset godina glasao za angažman njemačkih vojnika u mirovnim misijama. Ali tu su i drugi, neobični eksponati, kao što su od grana improvizovano oružje za igru: puške i pištolji. Gorch Pieken, glavni kustos Vojnog muzeja u Drezdenu kaže. "Izlažemo i takve eksponate, naprimjer ova grane iz dječijeg vrtića. Djeca ih koriste kao zamjenu za pištolje, koje nemaju, jer su odrastala bez dječijih puški, pištolja i drugih igrački potrebnih za igranje rata. Za mene je to veoma interesantan eksponat jer pokazuje odakle dolazi nasilje, ali i kako nasilje sebi traži put čak i u familijama i sa djecom koja su pacifistički odgojena."

U muzeju je predstavljena i čuvena raketa V2. Prilikom proizvodnje ove rakete, poginulo je puno više prinudnih radnika, nego od dejstva. Ali, raketa je značila i veliko tehničko dostignuće. To pokazuje jasnu vezu između oružja i društva, smatraju odgovorni u muzeju. Ovaj muzej bi se mogao nazvati antiratnim ali odgovorni o tome neće ni da čuju. Za njih je to više istorija nasilja.

Autor: Axel Rowohlt / Jasmina Rose
Odgovorni urednik: Svetozar Savić